333 milijuna eura za ruralni razvoj u 2014. već je izgubljeno, a upitna je i 2015. godina, ali ne zbog kašnjenja EU regulative, kako to ministar poljoprivrede obmanjuju javnost, nego zbog njegove loše komunikacije sa službama Europske komisije te nekvalitetne izrade programa. S druge strane, njegove „reforme“ donose pad proizvodnje, institucionalnu konfuziju te nekonkurentnost za izazove unutar EU te bi bilo moralno da ponudi ostavku! - istaknuo je u intervjuu u jučerašnjem Večernjem listu prof. dr. Krunoslav Zmaić, predsjednik HDZ-ova Odbora za poljoprivredu. Razgovor prenosimo u cijelosti, uz uvod novinarke Jolande Rak Šajn

Photo: facebook.com/krunoslav.zmaic

Šlampavost, amaterizam, nekompetentnost, neznanje... sve su teže optužbe koje na račun ministarstva Tihomira Jakovine stižu iz redova najveće oporbene stranke. Zvoni li tek sad zvono na uzbunu kad je posrijedi hrvatska poljoprivreda, tko je za to kriv i ima li budućnosti, razgovaramo s prof. dr. Krunoslavom Zmaićem iz Zavoda za agroekonomiku osječkog Poljoprivrednog fakulteta i predsjednikom HDZ-ova odbora za poljoprivredu.

Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u hrvatskom agraru?

Malo je reći da su hrvatski agrar i selo u kritičnom stanju. Poljoprivreda je aktivna sa samo 49% potencijala, uz stalan pad broja gospodarstava i proizvodnosti, koja je u odnosu na 2010. pala 21,2%, a potpore su manje 26,5%. Istovremeno, vlada i ministar dosad nisu znali povući ni lipe iz fondova EU, što će generirati daljnji rast nezaposlenosti i nesigurnosti.

Ima li u tome odgovornosti i iz vremena HDZ-ovih ministara?

Poljoprivreda je jedan od najzahtjevnijih resora i tko se bavi njime treba u potpunosti preuzeti odgovornost. No aktualni ministar, koji nije znao voditi ni vlastitu poljoprivrednu apoteku, svoje neuspjehe uporno povezuje s bivšom vlasti iako je hrvatska poljoprivreda u HDZ-ovo vrijeme ostvarila najbolje proizvodne rezultate, a usto su uspješno vođeni i završeni svi integracijski procesi, odnosno zatvoreno Poglavlje 11. S druge strane, reforme ministra Jakovina donose pad proizvodnje, institucionalnu konfuziju te nespremnost i nekonkurentnost za izazove unutar članstva u EU te bi po mom skromnom sudu moralno bilo da ponudi svoju ostavku.

A tko je kriv za prošek, teran...?

U sklopu pregovora s EU nije bilo dogovarano da se prošek neće proizvoditi ili da će se zabraniti korištenje imena. Kod terana je specifičnost da je EK tek sad prepoznao taj problem te se traži rješenje. Na žalost, aktualni se ministar nije snašao niti je razumio tu problematiku te je dizao nepotrebnu paniku prozivajući bivšu vladu i pregovarače. Vrijeme je pokazalo da se ništa nije dogodilo u smislu zabrane i trženja i prošeka i terana.

Odrekli smo se i ZERP-a u HDZ-ovu mandatu, a sad biste ga ipak proglasili.

ZERP se propustilo proglasiti još 2001., kad je na vlasti bila SDP-ova vlada, a danas kad je RH punopravna članica EU i situacija više nije ista kao u vrijeme iscrpnih pregovora s EU, opet se propušta proglašenje ekološkog dijela našeg gospodarskog pojasa, što su Italija i Slovenija jednostrano učinile. Zalažem se potpuno za zaštitu hrvatskih interesa i prirodnih resursa.

Kako komentirate to što RH još uvijek nema Program ruralnog razvoja od 2014. do 2020.? Znači li to da su 333 milijuna eura za ruralni razvoj u 2014. posve izgubljena?

Uspješna provedba programa ruralnog razvoja je upitna i u 2015., ali ne zbog kašnjenja regulativa EU, kako to Jakovina i njegov tim obmanjuju javnost, nego zbog loše komunikacije resornog ministarstva sa službama EK-a te netransparentne i nekvalitetne izrade programa, pri čemu se ne poštuju ni osnovni postulati struke niti ima javne rasprave. Od veljače 2014. program se parcijalno dostavlja EK-u na neslužbene međuresorske konzultacije, što se taji hrvatskoj javnosti, a ministar se hvali kako je program već završen i u ljeto će raspisati prve natječaje. Sve su to puke želje. Čak ni IAKS mjere ruralnog razvoja neće se u 2014. financirati iz sredstava EU. Sve se moglo izbjeći da je ministar Jakovina s EK-om ispregovarao provedbu pojedinih ruralnih mjera tijekom prijelaznog razdoblja.

Ministar je na početku mandata govorio o milijun hektara, a dosad je u 50-godišnji zakup dano samo 500-tinjak hektara u državnom vlasništvu.

Svjedoci smo izgubljenoga trogodišnjeg razdoblja u provedbi zemljišne politike. Rokovi u postojećim ugovorima istječu, suzdržanost ministarstva i drugih aktera daju naslutiti kako pomaka neće biti. Nitko ne zna bolje od lokalnih ljudi što je najbolje za lokalnu zajednicu. Stoga lokalnoj i regionalnoj samoupravi treba dati veće ovlasti i veće prihode od korištenje poljoprivrednoga zemljišta.

Zemlja je i jedan od razloga za propast stočnih farmi? Mislite li da još uvijek ima spasa za mljekarski, svinjogojski sektor...?

Izlaz iz ovako apatične situacije postoji, ali traži radikalni zaokret i dogovor između Vlade RH, prerađivačke industrije i proizvođača o minimalno 180 milijuna kuna ulaganja u ovaj sektor, refinanciranje svih kreditnih obveza proizvođača putem HBOR-a i HAMAG Investa te utvrđivanje jednogodišnjeg moratorija na sve obveze što će olakšati i pojeftiniti postupak legalizacije, povećati sposobnost stočarskog sektora za uspješnije kandidiranje za sredstva EU fondova, omogućiti preuzimanje posrnulih ili propalih farmi nepovratnim potporama iz javnog proračuna i kupnju uz povlaštenu cijenu.

Kad biste vi bili ministar poljoprivrede, kojih biste pet prioriteta najprije rješavali?

Ponajprije bih se orijentirao na pomoć malim i srednjim poljoprivrednim gospodarstvima tako da se uredi sustav i provedba poljoprivredne politike, odnosno odredio bih nadležnosti na relaciji Ministarstvo, proizvođači, prerađivači, trgovci te sa širim krugom dionika, žurno utvrdio mjere za EAFRD, inicirao i suorganizirao učestalu, sadržajnu i lako dostupnu edukaciju i tehničku potporu radi priprema projekata, žurno radio na zakonodavnom okviru i ustroju proizvođačkih grupa i proizvođačkih organizacija, unaprijedio model legalizacije poljoprivrednih i gospodarskih objekata koji bi bio brži, jeftiniji i učinkovitiji te omogućio olakšice i odgode za postojeće obveze poljoprivrednih gospodarstava