Predsjednička kandidatkinja Kolinda Grabar Kitarović u današnjem Večernjem listu dala je svoj prvi pravi intervju. Cijeli intervju, zajedno s uvodom novinara Davora Ivankovića, pročitajte u nastavku:

Kolinda Grabar-Kitarović, kandidatkinja Hrvatske demokratske zajednice na predsjedničkim izborima za koje se još ne zna hoće li ih Vlada raspisati u prosincu ili siječnju iduće godine, trenutačno radi na dva velika projekta. Prvi je dovršetak priprema za Summit NATO saveza koji će se održati početkom rujna u Velikoj Britaniji. Kao pomoćnica glavnog tajnika zadužena je za javnu diplomaciju, a svi politički centri svijeta pratit će nove smjernice te vojno-političke organizacije posebno s obzirom na moguće proširenje, ali i na krizu u Ukrajini i Bliskom istoku.

Drugi njen projekt na kojemu radi je osmišljavanje svoje predsjedničke kampanje. Sa šefom u Bruxellesu dogovorila je da Summit bude otvoreniji za medije i javnost, dok je s predsjednikom svoje stranke Tomislavom Karamarkom utvrdila politički okvir s kojim idu u borbu za Pantovčak. U ekskluzivnom razgovoru za Obzor, Kolinda Grabar-Kitarović govori o izborima za predsjednicu te o svojim stavovima o najaktualnijim političkim i gospodarskim pitanjima u Hrvatskoj.

S kojim ste motivima ušli u utrku za predsjednicu RH?

Duboko sam zabrinuta zbog podijeljenosti hrvatskog društva, nezaposlenosti i gospodarske krize. Ne sjećam se da je ikada bila dublja. To je jedan od najsnažnijih motiva zbog kojih ulazim u utrku. Isto tako želim pomoći da se zaustave društvene podjele i nepotrebni sukobi. Sadašnja vlast i u Banskim dvorima i na Pantovčaku to ne radi. Moj plan je iskoristiti priliku koju šef države ima i javno progovoriti o problemima čije rješavanje više ne možemo odgađati. Moramo kao nacija pronaći novu inspiraciju kao što smo je imali u Domovinskom ratu. Isto tako ne može nam biti svejedno da smo kao društvo izvrsni samo kad nas pogodi rat ili neka velika prirodna nepogoda. U krizi smo, ne samo gospodarskoj, i ne možemo se više dijeliti. Učinit ću sve da to više tako ne bude. Moj je svjetonazor moderni konzervativizam, vjernica sam i obitelj je temelj mojega života. Sve to za mene podrazumijeva toleranciju, otvorenost za drugačija razmišljanja, svjetonazore i opredjeljenja, a nipošto ih ne isključuje. Nit vodilja uvijek u životu bio mi je i bit će – dijalog. Ali ću isto tako jasno isticati i afirmirati istinu o svim bitnim temama za naše društvo. Naravno da svatko od nas ima pravo na svoja osobna promišljanja i stavove, no kad su u pitanju gospodarska pitanja, suštinske reforme ili primjerice demografska obnova, čuvanje svog jezika, tradicije i kulture, tu moramo biti kao jedno biće. Kada se prouči hrvatski Ustav, ovlasti predsjednika jasno su određene. Najjasnije su u području vanjske politike, obrane i nacionalne sigurnosti. Međutim, predsjednik može i mora svojim ponašanjem i primjerom utjecati na sva važna pitanja u državi. Briga o stanju države i nacije njegova je ustavna zadaća. Najviše se to odnosi na gospodarska pitanja. Na Pantovčaku danas imamo više od stotinu zaposlenika, plus razne savjetničke skupine po nekoliko desetaka vanjskih stručnjaka. Već četiri i pol godine nitko u Hrvatskoj nije do sada vidio što su napravili, kako ostvaruju taj tzv. program nove pravednosti.

Ipak, Josipović se proteklih dana učestalo oglašava o gospodarstvu.

Zaista je vrlo loše to što predsjednik proteklih godina gotovo da nije ni spomenuo gospodarstvo bojeći se da će se time zamjeriti premijeru Milanoviću. Najbolji dokaz za to jest činjenica da se njegov gospodarski savjet nije niti jednom ozbiljnije oglasio tijekom cijelog mandata. Evo npr. o energetici je progovorio prije mjesec dana i to tek nakon što ju je HDZ predstavio kao važan dio svog gospodarskog programa.

U svom razgovoru za dnevnik HRT-a predsjednik je na vašu kritiku vlasti zbog siromaštva uzvratio: „Naravno da želim Hrvatsku bez gladnih, ali mislim da se problem gladnih ne rješava ostavljanjem vrećica ovdje ili ondje, već otvaranjem projekata”?

To je brkanje uzroka i posljedica i svojevrsno potcjenjivanje političkog suparnika. Moja je izjava takva kakva jest zato što na simbolički način odražava našu stvarnost. Zar je hrvatskim ljudima potrebna nečija milostinja da bi mogli preživljavati? Rekla sam i da je to poraz sviju nas koji smo se bavili ili se bavimo politikom. Naravno da se iz siromaštva možemo izvući jedino ozbiljnom i sustavnom gospodarskom politikom i investicijama. Predsjednik je imao više od četiri godine da nešto o tome kaže. Zlobnici bi rekli da je bilo slike, a nije bilo tona.

Jako vam smeta depresija u hrvatskom društvu?

Da. Iskreno smatram da nam je to najveći problem jer smo izgubili gotovo svaku motivaciju za promjenu i pomak. Bez ikakvog pretjerivanja, to ugrožava državu. Moj je plan napraviti sve da vratimo nadu i zdrav nacionalni ponos. Moramo te tisuće i tisuće nezaposlenih vratiti na posao. To je preduvjet svega ostalog. Uostalom, gospodarska kriza često vodi i u sigurnosnu, a nacionalna je sigurnost svakako jedna od ovlasti predsjednika.

U jednom istupu govorili ste o promašajima hrvatske vanjske politike, a posebno ste zabrinuti odnosom prema Hrvatima u BiH?

Moramo ispuniti svoju dužnost kao država i nacija kad je riječ o statusu Hrvata u BiH. To je naša nacionalna i međunarodna obveza, to je naš interes. Hrvatska se ne može ponašati kao da je, primjerice sve u BiH definirano za sva vremena, gdje je Dayton odradio svoju svrhu, donio mir, no činjenica je da su danas Hrvati najviše ugroženi i to kao konstitutivni narod u BiH. Najgore je što u aktualnoj hrvatskoj politici prevladava osjećaj i mentalitet male zemlje, pa se misli kako se ovdje ništa ne da učiniti. To nije točno. Može se postići puno, ali upornim radom i ispravnom politikom koja poštuje druge, ali i zna artikulirati vlastiti interes. Hrvatska danas ima položaj koji joj to omogućuje. Koristi li ga – to je drugo pitanje. Valja se zapitati zašto smo ulazili u EU ako se naša politika ponaša kao da smo mala i nebitna članica. Pogledajte što smo zaista u godinu dana članstva u EU postigli. Samo to da je Hrvatska zauzela lošija mjesta, zapravo zadnje mjesto na mnogim EU-ljestvicama. To i ne čudi obzirom da smo u EU krenuli svađom, ni manje ni više nego s našim prijateljima Nijemcima koji su stajali uz nas i u najtežim trenucima.

Mislite, zbog lex Perkovića? Kakav je vaš odnos prema komunističkim zločinima?

Rezolucija Vijeća Europe 1481 donosi stav moderne Europe o potrebi međunarodne osude zločina totalitarnih komunističkih režima. Hrvatska je članica Europske unije i sadržaj te Rezolucije može se implementirati i u našoj državi. Europa snažno osuđuje zločine komunizma, a svakoj vladi zemlje članice ostavljeno je da sama odluči kako će to učiniti. Da bude sasvim jasno – svaki je zločin individualan – te sam protiv svake kolektivizacije krivnje. No, isto tako, svaki zločin zaslužuje najveću moguću osudu i osjećaj kakve-takve zadovoljštine, makar i kroz priznanje strahota koje su se dogodile u ime jedne promašene politike. To je važno, ako hoćete, za zdravlje nacije. Isto tako, važno je da nas prošlost ne vuče unatrag.

Zašto smo tako neučinkovito startali kao članica EU?

Dok sam još radila u hrvatskoj diplomaciji, upozoravala sam da ćemo imati problem s kadrovima potrebnim za zastupanje Hrvatske u Bruxellesu. Trebali smo više unaprijed razmišljati. Na žalost, za te potrebe nemamo dovoljno kompetentnih u hrvatskoj državnoj upravi. Nije tajna da, na žalost, naši kadrovi ne prolaze dobro na standardnim EU testovima kojima su podvrgnuti svi koji namjeravaju raditi u briselskoj administraciji. S druge strane naša politika još nije uhvatila pravi priključak prema EU i mi se ne ponašamo kao punopravna članica EU. Ne znamo što možemo, što smijemo, ne znamo stoga niti kako možemo utjecati na zbivanja u EU – a možemo. Posljedično, niti naši građani ne razmišljaju o EU kao o “nama”, nego i dalje kao o “njima”.

Vlada i Predsjednik RH, međutim, nisu baš zabrinuti time, premijer kaže da nam ide “sasvim dobro”.

Koliko je puta npr. premijer ili predsjednik govorio o EU od kad je na tom položaju? Pa nije to neki stranački projekt njegovih političkih suparnika iz HDZ-a. To je ostvarenje jednog od tri najveća nacionalna cilja. A nepovlačenje milijardi eura iz fondova u proteklih godinu dana zapravo je ravno izdaji nacionalnih interesa.

Vlada, premijer, pa niti predsjednik RH o ovim pitanjima ne pokazuju ne samo nikakvu zabrinutost, nego ni interes. Oni i dalje svoju politiku radije fokusiraju na ideološka pitanja, a ne na nezaposlenost, ili npr. odljev mladih i kvalitetnih izvan Hrvatske. Ja ne želim tako raditi i nisam ušla u ovo da bih šutjela i čuvala komotnu poziciju. Zašto predsjednik Josipović nikad nije niti inicirao sjednicu Vlade o gospodarskim pitanjima? Smiješan je izgovor kojim se poziva na nekakve proceduralne zavrzlame oko toga. Pa njegov prethodnik iskoristio je tu ustavnu mogućnost kad je gospodarstvo stajalo neusporedivo bolje nego danas. Umjesto toga, mirno gleda ljude kako odlaze iz zemlje jer nemaju posao i ništa ne poduzima. U takvim zahtjevima podržavam predsjednika svoje stranke Karamarka.

Možda oni bolje razumiju probleme od vas koji godinama živite izvan Hrvatske?

Moj život proteklih dvadeset godina odvijao se u Hrvatskoj jednako kao i u inozemstvu, a zbivanja u Hrvatskoj pratila sam i pratim na dnevnoj bazi. Uvijek sam bila u Hrvatskoj kad je bilo najteže, uključujući i cijeli Domovinski rat, mada sam imala priliku otići ili pak raditi za međunarodne organizacije. No, odlučila sam svoj život uložiti u Hrvatsku, te se putem natječaja zaposlila u hrvatskoj državnoj upravi, za koju sam kontinuirano radila sve do odlaska u NATO. Međunarodno iskustvo može mi samo pomoći u obavljanju predsjedničke dužnosti i ne mislim da se zbog toga trebam opravdavati. Uz to, iskustvo u NATO-u, savezu koji počiva na konsenzusu 28 suverenih država članica, upravo u postizanju toga konsenzusa po brojnim pitanjima, neprocjenjivo je. Istinsko je pitanje tko tu zapravo realno ne živi u Hrvatskoj ili bolje rečeno s Hrvatskom.

Predstavnicima hrvatske političke elite glavni cilj je otići u Bruxelles, a vama da se iz Bruxellesa vratite u Hrvatsku?

Prije donošenja odluke morala sam raščistiti sa sobom i organizirati obitelj, ali sada sam spremna. Mislim da imam dovoljno znanja, odlučnosti i vjere da napravim nešto od čega će stvarno biti koristi. Ne želim biti od onih koji će samo gledati sa strane i kritizirati. Osim toga moram istaknuti, iskrena potpora Tomislava Karamarka i HDZ-a, bila je presudna za moju odluku.

Kako je došlo do suradnje s Tomislavom Karamarkom?

Dok sam bila veleposlanica u Washingtonu 2009. upoznala sam Tomislava Karamarka, i odmah smo se dobro složili. Došao je u posjet kao ministar unutarnjih poslova i tom prilikom obavio je niz razgovora na najvišim razinama američke administracije u području nacionalne sigurnosti. Ostavio je iznimno dobar dojam na američke ministre i glavnog državnog odvjetnika, a mene se dojmio i kao jednostavan čovjek, koji ne pati od protokola i koji nije imao baš nikakvih osobnih zahtjeva mimo službenog programa. Isto tako, otpočetka je bio vrlo ugodan sugovornik te je moje mišljenje o njemu bilo neusporedivo s onime što se pričalo i pisalo o njemu. Kada sam prešla u Bruxelles u NATO, a on je postao predsjednik HDZ-a, više smo se puta našli, razgovarali o budućnosti Hrvatske, ali i o mojem povratku u hrvatsku politiku.

HDZ-u je opet važno uključivanje hrvatskog iseljeništva?

Prema hrvatskom iseljeništvu mi u Hrvatskoj imamo dosta predrasuda i često ih gledamo kao na nekog tko ima obvezu dati nam novac koji ćemo onda mi nekako iskoristiti. Oni su se u Hrvatskoj u svojim pokušajima povratka ili investiranja sukobljavali s korupcijom, prevarama i tko zna čime, no i dalje imaju empatiju prema Hrvatskoj. Hrvatskoj treba njihova pamet, iskustvo, njihove ideje, inovativnost, a tek onda se može razgovarati o njihovim ulaganjima. Držim da je dužnost upravo hrvatske predsjednice da ponovno pokrene ovaj prirodni tok između Hrvatske i njezinog iseljeništva. Svaki savjet tih ljudi je dobrodošao. Slušat ću ih tijekom kampanje, ali i nakon što budem izabrana za predsjednicu, kao što ću uostalom slušati i svakog našeg građanina.

Vaši politički protivnici očekuju da ćete s većim teškoćama govoriti o pitanjima poput zdravstvenog odgoja, pobačaja i sl.?

Primjer kako se u Hrvatskoj potiče politika podjele nacije, a ne zajedništva i pomirdbe jest i pitanje zdravstvenog odgoja u školstvu. Zdravstveni je odgoj neophodan, u cijelom svom rasponu, uključujuči i spolni odgoj, koji mora biti primjeren i prilagođen dobi i psihosocijalnom razvitku djeteta, ali u ovako osjetljive teme moraju biti uključeni i roditelji i zajednica. Općenito držim da roditelji i lokalna zajednica moraju biti puno više uključeni u školski program. U školi koju pohađaju moja djeca u Bruxellesu, mi roditelji neprestance smo informirani o odgoju i obrazovanju djeteta. Oko ovog potencijalno teškog pitanja nema nikakvog spora upravo stoga što se sve provodi transparentno i uz uvažavanje mišljenja roditelja. Otprilike mjesec dana prije početka programa zdravstvenog odgoja roditelji dobivaju dopis učitelja s opisom tematike i popisom literature, koja je roditeljima dostupna u učionici kako bi je mogli pregledati ako to žele. Ako roditelji nisu suglasni s dijelom nastave, njihovo dijete neće imati pristup knjizi za koju roditelji drže da je upitna. U demokratskim državama potencijalno prijeporna pitanja rješavaju se uključivošću, međusobnim poštovanjem i dijalogom, a ne nametanjem stavova ili pak namjernim izazivanjem sukoba u društvu. Temelj je demokracije da svatko ima pravo na izbor i nikome se ne nameću njemu neprihvatljivi stavovi. Važno je poštovanje i dostojanstvo ljudi, i to moramo shvatiti i primijeniti. Uloga predsjednika u tome iznimno je bitna – njena je dužnost djelovati u interesu države i naroda, poštujući različitost stavova. Za posljednjeg referenduma, kojega je inicirala udruga U ime obitelji, predsjednik je javno stao na jednu stranu i žestoko ustao protiv referendumskog pitanja. Predsjednik ima pravo na svoj stav, ali otvoreno stati na jednu stranu suprotno je preporukama Venecijanske komisije o kampanjama za referendume. Time nije pokazao toleranciju, već upravo suprotno. Dužnost je predsjednika spajati, pomirivati, a ne dijeliti i razdvajati. Šteta što se tako žestoko kao po tom ideološkom pitanju nije izravno založio za rješavanje egzistencijalnih pitanja, problematizirao problem nezaposlenosti, siromaštva, izostanak investicija.

Slažete li se u svim važnim pitanjima sa stavom službenog vrha HDZ-a?

Moj je odnos s predsjednikom stranke Tomislavom Karamarkom i stranačkim vodstvom iskren, uvijek znamo na čemu smo i oni poštuju moje mišljenje. Naš temeljni zajednički okvir jest naš vrijednosni sustav – politički okvir desnoga centra, tržišno gospodarstvo, demokratski uređena država s najvišom zaštitom prava pojedinca, domoljublje i Hrvatska kao aktivna članica EU i NATO-a. Naša su vjerovanja utemeljena na izvornom programu HDZ-a, političkoj filozofiji predsjednika Tuđmana i vrijednostima Domovinskog rata.

Osobno ću uvijek inzistirati na maksimalnom uvažavanju različitosti i kulturi dijaloga u društvu. Hrvatska je demokratska zemlja i najviši standard ljudskih sloboda i prava pojedinca, skupina ili manjina nešto je od čega ne smijemo odstupiti nikada niti milimetra.

Temeljna misao vodilja programa bit će budućnost – budućnost kakvu svi želimo i kako je ostvariti. Prvi hrvatski predsjednik još je kasnih osamdesetih zacrtao program slobodne i nezavisne Hrvatske, članice NATO-a i Europske unije. To smo ostvarili. Cilj nam je sada povesti državu, i prije svega, njene ljude, u blagostanje.

Neće li vam ipak faliti Bruxelles?

Neće. U Bruxellesu mi nedostaje zelenilo, more, priroda. Jako se veselim povratku. Ja sam dijete prirode, odrasla sam na selu i imala sam prekrasno djetinjstvo. Vraćam se u Hrvatsku, a o motivima sam pisala vrhu HDZ-a koje je pročitano na sjednici Predsjedništva u Vukovaru. Pustila sam da srce poteče na papir, a glavna mi je poruka bila da Hrvatska zaslužuje bolje.

Zanimljivo je kako ste cijelo vrijeme ostala članica HDZ-a, niste prešli u nezavisne, kako je u Hrvatskoj uobičajeno.

Ne mijenjam strane, kao što se ne mijenja ni obitelj. HDZ je vodio naciju u stvaranju i obrani države i to je činjenica. Griješili smo, razočarali smo ljude, ali smo se i s tim greškama suočavali. Sada će biti na HDZ-u da ponovno odgovori na veliki izazov transformacije hrvatskog gospodarstva jer smo dotakli dno i prema starim modelima više neće ići. Ponovno je potrebno snažno liderstvo, a ne politika koja se svodi na premijerove čudnovate dosjetke i bizarne izjave ili predsjednikovu politiku “ne bi se štel mešat”...

I vi ste obukli dres u vrijeme nogometnog prvenstva. Pomodnost?

Nacionalni sam dres uvijek s ponosom nosila i nosit ću ga i dalje. Voljela bih da je i premijer Milanović u Brazilu barem ogrnuo šal s hrvatskim bojama oko vrata da ga prepozna i ostatak svijeta koji je gledao utakmicu. I kao ministrica vanjskih poslova bila sam jedina osoba u svečanoj loži koja nije nosila odijelo već nacionalne boje i to nije bilo protivno nikakvim uzusima ili protokolu jer je riječ o neformalnim zbivanjima. I ovdje u Belgiji, za utakmice između Belgije i Hrvatske u kvalifikacijama, i belgijske TV kamere “uhvatile” su me u našem dresu. Nosila sam ga i na poslu u NATO-u. Neki su to prozvali populizmom, pa i gorim rječnikom... Oni to očito ne razumiju. A na žalost, ta se tendencija omalovažavanja onoga što je naše sve više pojavljuje u društvu i nogomet je samo jedan od primjera. Naši nogometaši nisu prošli dalje, no i kad gube i kad pobjeđuju, oni su naši! Sagledajmo gdje smo pogriješili, i kako drugi put možemo bolje, ali nemojmo pljuvati po njima. Sjetimo se koliko smo čekali na tu našu državu Hrvatsku. Mnogi bi narodi sve dali samo da mogu imati reprezentaciju svoje države, a mi je imamo i uvijek su negdje među petnaest najboljih u svijetu! Budimo ponosni na tu činjenicu!

Kažu da ste jako uporni i samouvjereni.

Kad voliš domovinu i imaš inicijativu i kad si uporan, u diplomaciji i politici možeš i zidove rušiti. Sjećam se nacrta dokumenta kada su primali Rumunjsku i Bugarsku u EU koji je praktički zatvarao vrata proširenju. Rekla sam svojima u Ministarstvu da to hitno moramo izmijeniti. Neki su mi suradnici rekli da je to nemoguće. Odgovorila sam nemojte mi reći da je nešto nemoguće već mi dajte opcije što možemo poduzeti. Uzela sam dva mobitela u ruke i krenula nazivati, najprije Rumunje i Bugare, da im objasnim što radim, a onda sam nazivala redom sve ostale i rekla kako mi u Hrvatskoj ne želimo da nam se zalupe vrata i kako taj dokument treba mijenjati. Problem je riješen u jednom poslijepodnevu. Ne prihvaćam da se nešto ne može ako nisi ni pokušao.

Kako su u NATO-u reagirali na vašu odluku da se vraćate u politiku zemlje iz koje ste došli? Je li to u NATO-u uobičajeno ili rijetkost?

Uobičajeno. NATO je zajednica demokracija i svatko tko radi u strukturama ima se pravo kandidirati na političke pozicije, bilo u vlastitoj zemlji ili nekim drugim međunarodnim organizacijama poput UN-a. Moje su kolege bile jako sretne kad su čuli da ću se kandidirati, podržali me i rekli mi “go for it!”. Oni, ali i mnogi veleposlanici pri NATO-u ponudili su da bi se, ako treba, rado uključili u moju kampanju i poručili mi “ideš i pobijedit ćeš”. Zahvalila sam im na tome, ali i rekla da na izborima odlučuju hrvatski građani, te da se moram izboriti za podršku svojih ljudi i glas mojih Grobničana, a onda i svih ostalih u Hrvatskoj.

Hrvatska vojska je u velikim problemima. Ne može u potpunosti dobiti čak niti uvelike srezan proračun, a NATO zbog zadnjih političkih događaja u Europi i svijetu traži od članica da uvećaju izdvajanja?

Hrvatska stalno kaska za neprestanim promjenama koje se odvijaju u sigurnosnom okruženju. Ne definiramo prijetnje dovoljno brzo, a one su danas asimetrične i zahtijevaju neprestanu budnost. Međunarodna i regionalna suradnja iznimno je bitna, te moramo shvatiti da se Hrvatska nalazi pred velikim izazovima. Moramo se zaštititi i sagledati takozvanu južnu dimenziju. Riječ je o ilegalnim migracijama kojima je primjerice sada najviše izložena Italija, a to možemo očekivati i mi u Hrvatskoj te se stoga valja na vrijeme pripremiti. Postoji i niz drugih prijetnji sigurnosti na koje treba adekvatno odgovoriti i prilagoditi njima obrambene kapacitete. Teško je Hrvatskoj povećavati proračun za obranu, a još teže našim ljudima u ovoj situaciji objasniti kako sigurnost nema cijene. Ali ono što država može učiniti, a to je po funkciji i briga predsjednika RH, jest postavljanje racionalne strategije obrane i nacionalne sigurnosti fokusirane na stvarne prioritete. Moramo pronaći nišu u konceptu pametne obrane kako bismo mogli racionalno ulagati u obrambene sustave i pri tome odgovorno trošiti proračunski novac, pa čak i uštedjeti. Primjerice, kada su Hrvatsku pogodile poplave, a NATO reagira i u slučaju prirodnih katastrofa, zvala sam hrvatsku delegaciju pri NATO-u i rekla im da im na raspolaganju stoji pomoć. Odgovorili su mi kako je Zagreb rekao da ne treba. To nije dobra i racionalna politika.

Po čemu bi se kao predsjednica razlikovali od aktualnog predsjednika Ive Josipovića?

Po svemu! Funkcija predsjednice ne privlači me zbog crvenih tepiha. Taj je posao ogromna odgovornost, a ja ću ga jednostavno bolje raditi od sadašnjeg predsjednika. Radit ću ga sa svim svojim znanjem i iskustvom, ali i sa srcem i domoljubljem i stalnom mišlju da sam tu radi ljudi, radi njihova blagostanja, a ne da bih sebi čuvala rejting, popularnost i osvojila drugi mandat. U tom poslu držat ću se mjesta koja mi određuje Ustav RH, ali ću svojim djelovanjem, političkim utjecajem i primjerom neprestance i dosljedno ukazivati na ono što ne valja u državi te neću ignorirati probleme. U tome ću ići do mjere dokle god mogu ići, nuditi kreativna rješenja, utvrditi zajedničke strateške ciljeve, miriti ljude i ne dopustiti da se naše društvo još više fragmentira, da se stvaraju umjetne manjine. Držim da svi hrvatski građani imaju isti temeljni interes, premda se politički razlikuju. Moj posao bit će potenciranje tog zajedničkog interesa i vjerujem da će hrvatski građani to prepoznati. Mogu vam već sada obećati – ako i osobno ne budem zadovoljna kako radim taj posao, neću se niti kandidirati za drugi mandat.

Kako teku pripreme za kampanju?

Moram kazati da se vrlo intenzivno pripremam te da svaki slobodni trenutak koristim najproduktivnije što mogu. Ne biste vjerovali koliko mi se ljudi javlja iz cijele Hrvatske te iz našeg iseljeništva diljem svijeta i nudi pomoć i potporu u kampanji. Veseli me taj polet koji se javlja među ljudima, kao i potpora prijatelja koji su stajali uz mene i u najtežim trenucima. Željela bih iskoristiti ovu prigodu i zahvaliti im svima. Isto tako, intenzivno radim sa strankom i vrlo sam pozitivno iznenađena potencijalima i uhodanim strukturama. Kao netko tko tri godine vodi Upravu za javnu diplomaciju, vjerujte mi da imam visoke standarde... Naravno, kampanja još nije počela, puno je posla pred nama, te ćemo program i tim objaviti kad za to dođe vrijeme.