Detaljna investicijska studija tunela Zadar-Ugljan pokazala je visoku ekonomsku opravdanost tog projekta, a za projekt je interes iskazala EU. Ugljan bi postao predgrađe Zadra, a Hrvatska bi otvaranjem predviđenih turističkih zona u 20-tak godina samo od PDV-a ubrala dva-tri puta više nego što taj tunel košta. Tome treba pridodati još poreze od prometa i druge benefite: otvaranje novih radnih mjesta, projekt bi produljio turističku sezonu, pokrenuo građevinski sektor, a brodogradilištima dao posao izgradnje elemenata tunela - ističe prof. dr. Marko Kolaković, predsjednik Odbora za gospodarstvo HDZ-a, u intervjuu u današnjoj Slobodnoj Dalmaciji. Razgovor prenosimo u cijelosti, s uvodnikom novinara Hrvoja Prnjaka
Osim što je profesor na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, prof. dr. Marko Kolaković jedan je i od najvažnijih ljudi u kreiranju ekonomske platforme najjače oporbene stranke. Zato smo i krenuli s vrućim aktualnim pitanjem dodatnog rezanja deficita, po preporuci Europske komisije.
Kasni li Vlada s rezovima u javnom sektoru? Vi ste Vladine “antideficitne mjere” već bili ocijenili kao “jedno veliko ništa”?
Sadašnja Vlada nedvojbeno kasni sa svime. S bilo kakvim, pa i najkraćim planiranjem trebalo je predvidjeti gospodarska kretanja te tome prilagoditi sve mjere i rezove, a ne čekati da nam Europska komisija zada “domaću zadaću”. I nakon toga opet nismo “položili”, nego nas je EK poslala na “popravni”, na što smo mi u HDZ-u upozoravali da će se dogoditi. Slikovito to možemo usporediti s aktualnim proljetnim radovima. Nekidan sam u jednim našim novinama pročitao kako su djelatnici komunalnog poduzeća u jednom našem gradu sjeverne Hrvatske ogolili drveće u parku “rezom u glavu”, što je izazvalo nezadovoljstvo građana. Međutim, stručnjaci agronomi znaju što rade, jer će se za dvije-tri godine to drveće potpuno oporaviti i dati još bolju i ljepšu krošnju.
I upravo je taj termin ono što mi je nedostajalo da jasno objasnim što je trebalo učiniti i u ekonomiji. Upravo su taj “rez u glavu” prije nekoliko godina odlučno poduzele baltičke zemlje kad ih je ekonomska kriza pogodila još više nego nas. Danas, nakon nekoliko godina, Litva, Latvija i Estonija bilježe najviše stope rasta BDP-a u Europi!
HDZ-ova gospodarska alternativa temelji se na smanjenju poreza, jačem poticanju javnih i privatnih investicija, stimuliranju srednjih i malih poduzetnika, privlačenju ulagača. No, u dio tih stavki zaklinjala se i aktualna vlast pa baš nema rezultata. U čemu se razlikuje vaša gospodarska koncepcija?
Naša stranačka gospodarska koncepcija razlikuje se u tome što mi u raznim tijelima i radnim skupinama, s brojnim gospodarskim stručnjacima koji često ne misle jednako (što je normalno, a i dobro), detaljno analiziramo sve mjere i poteze za koje se zalažemo i razmatramo sve pozitivne, ali i moguće negativne efekte tih mjera. Svaka makroekonomska mjera koja se poduzme nosi i svoje pozitivne i svoje negativne efekte koje će izazvati. Cilj je Vlade poduzeti mjere koje će imati veće pozitivne efekte od negativnih i po tome se mjeri je li Vlada uspješna ili nije. Neka Vlada možda može i ništa ne poduzimati, kritizirajući sve prijedloge i inicijative oporbe, ali onda se događa situacija stagnacije i laganog odumiranja…
Državne investicije važan su dio HDZ-ova ekonomskog programa. Na kritike koje su dovodile u pitanje isplativost najavljenih podvodnih tunela odgovarali ste da bi oni bili isplativi i da bismo tako dobili europsku Kaliforniju. Kako to argumentirate?
Iako mi je određena doza skepticizma spram javnih investicija razumljiva pogledamo li u nedavnu prošlost, ali i sadašnjost poznatih javnih “kvaziprojekata”, u ovakvoj situaciji letargije hrvatskoga gospodarstva nužna je poluga države u pokretanju gospodarskoga kotača u pozitivnom smjeru. Mi smo u stranci na nizu okruglih stolova i radionica analizirali brojne projekte i investicije koje bi trebalo poduzeti radi pokretanja hrvatskoga gospodarstva. Napominjem da se mi nalazimo možda i u najpovoljnijoj prilici u čitavoj ekonomskoj povijesti Hrvatske, jer upravo smo ušli u EU i otvoreni su nam brojni fondovi za pokretanje takvih strateških investicija.
Na primjer?
Izrađena je detaljna investicijska studija podmorskog tunela Zadar-Ugljan koja je pokazala visoku ekonomsku opravdanost tog projekta. Otvaranjem prostornim planom predviđenih turističkih zona na Ugljanu i Pašmanu, u sljedećih dvadesetak godina Hrvatska bi samo od PDV-a ubrala dva-tri puta više nego što taj tunel košta. Tome treba pridodati još poreze od prometa, te razne komunalne i druge prihode.
Projekt bi, jasno, omogućio i druge benefite: otvaranje novih radnih mjesta, produljio bi turističku sezonu, pokrenuo građevinski sektor, domaćim brodogradilištima dao bi posao izgradnje elemenata tih tunela itd. Stoga je konkretno ovaj projekt već u poodmakloj fazi u Zadarskoj županiji, a i interes Europske unije za ovakav projekt je očekivan. Tako Ugljan postaje predgrađe Zadra. Time ne samo da bi se zaustavila depopulacija, nego bi se potaknulo naseljavanje.
Puno se već pisalo i o podmorskim tunelima u splitskom akvatoriju.
Ovdje je riječ o višestruko većoj investiciji, ali i višestruko većim pozitivnim povratnim efektima koje bi realizacija ovog projekta donijela. Stoga sam ja ovaj projekt u jednoj TV emisiji slikovito nazvao “Kalifornija Europe”, iako su meni osobno naši otoci puno ljepši od te Kalifornije. Pritom sam više mislio na nedovoljno iskorišten ekonomski potencijal naših otoka, poglavito ako smo se u gospodarskoj strategiji razvoja Hrvatske opredijelili za turizam.
Nažalost, neki naši “stanoviti stručnjaci za ekonomiju” odmah su negativno iz konteksta izvukli zaključke iz moje vizionarski najavljene europske Kalifornije. No, samo tri dana poslije ministar Matić je (možda i po uzoru na mene) najavio u Vukovaru hrvatski Hong Kong! Mislim da su ponekad ovakve pozitivne usporedbe potrebne i poželjne, ali ih treba uzimati “cum grano salis”.
Umjesto projekta volontiranja za 1600 kuna, najavili ste poticaj zapošljavanja po jednog novog zaposlenika bez davanja i doprinosa tijekom tri godine. Kako se još namjeravate boriti protiv nezaposlenosti?
Mjeru volontiranja za 1600 kuna od samog početka nismo baš pozitivno ocijenili. Iako se na prvi pogled može reći da je ona mnogima i omogućila trajno zaposlenje, izazvala je i negativne učinke na tržištu rada o kojima se baš ne piše. No, naš je stav da s ovom mjerom, kakva je da je, svakako treba nastaviti jer se inače potpuno gubi svaka nada, ideja i vizija Vladine politike. Međutim, naš je stav da generalno nije potrebno ovakvo direktno zadiranje u tržište rada, nego smatramo da je bolje rješenje svim poduzetnicima i obrtnicima samima omogućiti zapošljavanje po jednog novozaposlenog, za početak bez davanja i doprinosa tijekom tri godine.
