Slaviček je prije svega bio pjesnik:diskretni čovjek koji je osjećao teret limitirajućeg svijeta. Bio je to čovjekkojemu se teško bilo prepustitibanalitetusvakodnevnog, a pisanje muje bilo sklonište u svjesni privid. Bioje čovjek i stvaralac koji je osjećao svoj rod i jezik. I kad se na obzorupojavio znak slobode za Hrvatsku, Slaviček više nije onaj tihi radnik islobodni književnik,istraživač iprocjenjivač pjesnika. Nije više tek disciplinirani tragač za dnevnim tragovimapisaca po rubrikama i kolumnama. On odjednom osjeća da je živ na jedandrukčiji, na jedan novi način. Osjeća da je vrijeme koje se otvara Hrvatskoj injegovo vrijeme na poseban način. Zapisuje to u svom programatskom sonetu Hrvatski sonet:
Van iz muzeja vječne hrvatske zastave ratne,
Na ulice, na polja, na naše rijeke, našemore! Sad il više nikad – sve nam je učinit da se drznik satre
Da se jednom zauvijek povijesnenaše oslobodimo more!
(...) kad napokon Hrvatska moja, tazemlja moja stara zašumi sred voda ovog Svijeta kišom svog ozona sišavši najzad , čašćena i časna, sa svoga propela!
Ulazi uneizvjesnost političkih događaja u Hrvatskoj krajem osamdesetih i 1989. sudjeluje s utemeljiteljima u stvaranju iutemeljenju Hrvatske demokratske zajednice. Zbog njegova duboka poniranja usudbinu Hrvatske, zbog osjećanja tereta ropstva pod totalitarnim sustavom, onzna i osjeća da će razlaz i obračun s agresorom biti krvav. Dječački odan snu stvaranja slobodne i neovisne hrvatske države, predlažeda se u tekstu hrvatske himne Lijepa naša, pjesmi „Hrvatskadomovina”, Antuna Mihanovića doda riječmore. Taj Slavičekov zanosni prijedlog zastupnici Hrvatskog Sabora prihvatilisu prijedlog i dodali izvornom tekstu himne stih “Sinje more svijetu reci”. Eto, tako to radi pjesnik Milivoj Slaviček,tako rođeni kontinentalaciz Međimurja osjeća snagu poruke i snagu mora negdašnje stare i nove suverene isvjetske Hrvatske. .
MilivojSlaviček bio je hrvatski veleposlanik u Poljskoj, ali i književni i duhovni veleposlanik hrvatskepisane riječi prevodeći s poljskog na hrvatski i s hrvatskog na poljski. Međuprijevodima s poljskog, posebno mjesto zaslužuje njegov prijevod drama, eseja i poezije velikog prijateljaHrvatske Karola Wojtyle pape Ivana Pavla II.
Otišao jeantologijski hrvatski pjesnik Milivoj Slaviček. Nama koji mislimo Hrvatsku, nama koji dišemo Hrvatsku, nama koji jupamtimo u njezinim slikama, neće biti teško sačuvati Milivoja Slavičeka u našemsjećanju. A ako nas ponekad sjećanje izda, pjevajućiili slušajući riječi Lijepe naše, vratit će nas iznova i trgnuti njegovpoklič i poruka moru: Sinje more, svijetu reci! Jer tako se povijest velikodušno otvorila mogućnosti da u hrvatskoj himni pjevamo riječi dvojicehrvatskih pjesnika iz dvaju stoljeća. Hvala vam mrtvi hrvatski pjesnici na ovom primjeru sloge!
Učite nas ipodsjećajte do konca vremena da svoj narod Hrvat ljubi!
