Svi su nam izraelski političari dali do znanja koliko iznimno cijene Karamarka baš zbog njegovih zasluga u vremenima obrane Hrvatske. To što sam i ja bio ratni dragovoljac, koji je dobio čin pukovnika HV-a, bilo im je u najmanju ruku jednako važno kao činjenica da sam akademik i sveučilišni profesor - istaknuo je Željko Reiner u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju nakon povratka izaslanstva HDZ-a iz službenog posjeta Državi Izrael. Posjeta koji je završio privatnom večerom kod predsjednika Shimona Peresa.
U jučerašnjoj Slobodnoj Dalmaciji objavljen je intervju s akademikom Željkom Reinerom, HDZ-ovim potpredsjednikom Hrvatskog sabora. Tema: službeni posjet našega stranačkog izaslanstva, koje je predvodio predsjednik Karamarko, Državi Izrael. Osim što je s novinarom Hrvojem Prnjakom progovorio o projektima koje bi Hrvatska mogla pokrenuti u suradnji s Izraelom i s javnosti podijelio dojmove iz Svete Zemlje, prof. dr. Reiner je tijekom cijelog intervjua povlačio paralele između dviju država.
Bolje reći, između „stanja duha“ u njima. Stanja koje što se tiče Hrvatske planski inducira anacionalna, neokomunistička političko-medijska elita. Intervju prenosimo u cijelosti.
Što je zapravo HDZ-ova delegacija radila u Izraelu? Otkud uopće ideja ili poticaj za odlazak reprezentativnoga stranačkog izaslanstva baš u tu zemlju?
HDZ-ova delegacija došla je u Izrael na poziv izraelske strane, zahvalni smo njihovom veleposlanstvu u Zagrebu, a posebno veleposlaniku Amraniju na obavljenom poslu. Već su ranije postojale dobre veze između HDZ-a i stranke Likud, koja je na čelu vladajuće koalicije u Izraelu, ali nakon ovog posjeta ti su odnosi postali odlični. Po orijentaciji, Likud je kao stranka desnog centra vrlo bliska HDZ-u. Iako je dio razgovora bio posvećen međustranačkoj suradnji, većina je bila o mogućnostima gospodarske suradnje Hrvatske i Izraela. Tako smo osim s Yarivom Levinom, predsjednikom kluba vladajuće koalicije u izraelskom parlamentu, imali niz uspješnih razgovora s više ministara i s najvažnijim gospodarstvenicima. Primjerice, s Israelom Katzom - koji nije samo glavni tajnik Likuda, nego je i ministar prometa, nacionalne infrastrukture i sigurnosti na cestama - razgovarali smo o mogućnostima suradnje u prometnim infrastrukturnim projektima. Naime, upravo je on pokrenuo izgradnju željezničkih pruga i restrukturiranje luka u Izraelu, a ta iskustva mogu itekako biti dragocjena Hrvatskoj, u kojoj je sadašnja vlada, na žalost, odustala od većine sličnih planova, primjerice izgradnje nizinske pruge do Rijeke.
S kakvim se sve iskustvima vraćate iz Izraela, gdje je HDZ-ovu delegaciju primio i predsjednik Peres?
Doživjeli smo atmosferu iskrenog prijateljstva i uvažavanja, koje su nama, a osobito predsjedniku HDZ-a Karamarku, u nizu prigoda pokazali najistaknutiji izraelski političari i državnici. Naravno, svojevrstan vrhunac bila je privatna večera sa Shimonom Peresom, izraelskim predsjednikom.
Kada vas u svoj dom pozove da s njim provedete nekoliko sati karizmatska povijesna ličnost kao što je gospodin Peres, koji je u životu obnašao ne samo sve najvažnije dužnosti u Izraelskoj državi, nego je dobitnik Nobelove nagrade za mir i živa legenda među svjetskim državnicima, uistinu se osjećate počašćeni i obogaćeni. Naime, u razgovoru s gospodinom Peresom, koji je i danas, u dobi od 90 godina, odlično informiran i zainteresiran ne samo za politiku, nego još znatno više za utjecaj najnovijih znanstvenih spoznaja na razvitak čovječanstva - kako sačuvati okoliš i kako unaprijediti temeljne ljudske vrijednosti, osobito kulturu - gotovo da i nije bilo teme o kojoj nismo razgovarali.
Što zapravo možemo naučiti od Izraelaca?
Od Izraela možemo naučiti kako relativno mala zemlja (Izrael je po broju stanovnika niti dvostruko veći od Hrvatske), s vrlo skromnim prirodnim resursima (neusporedivo oskudnijima od Hrvatske), može radom, marljivošću, stvarnim, a ne samo deklaratornim poticanjem znanja i znanstvenih istraživanja, te ulaganjem u tehnologiju, postati vrhunski uspješna.
Netko je zgodno primijetio da u izraelskoj politici ima dosta bivših pripadnika vojske i policije, baš kao i u sadašnjem vrhu HDZ-a. Vidite li tu neku analogiju formule za dolazak na vlast? Znamo da je ondje na zadnjim parlamentarnim izborima pobijedio blok desnih stranaka.
Upravo je u odnosu prema bivšim pripadnicima vojske i policije ogromna razlika između Izraela i Hrvatske. Naime, svi su nam izraelski političari dali do znanja koliko iznimno cijene gospodina Karamarka, među ostalim baš zbog njegovih zasluga u ulozi načelnika zagrebačke policije u vremenima obrane Hrvatske, ravnatelja Sigurnosno-obavještajne agencije i MUP-a. Kao posebno važno isticali su da je i drugi član naše delegacije, Milijan Brkić, bio dragovoljac i zapovjednik Specijalne policije, a imao sam dojam da im je to što sam i ja bio dragovoljac, koji je u Domovinskom ratu dobio čin pukovnika Hrvatske vojske, bilo u najmanju ruku jednako važno kao činjenica da sam akademik i sveučilišni profesor. To samo ukazuje koliko cijene sve koji su branili svoju domovinu dok se u nas, na žalost, to nerijetko sustavno zanemaruje i pokušava prikazati kao nešto nevažno ili čak sumnjivo, odnosno odbojno.
Bili ste i u memorijalnom centru Yad Vashem, odali ste počast žrtvama holokausta. Kakve pouke možemo i dandanas izvući na takvome mjestu, primjenjive i na život u Hrvatskoj?
Nitko ne može otići s takvog mjesta a da ne bude duboko potresen, jer je ono spomen ne samo svima koji su izgubili živote samo zato što su bili drugačije vjere, nego i zbog toga što je to opomena da čovječanstvo takvo zlo nikad ne bi smjelo ponoviti. Posebno je dojmljivo bilo u dijelu posvećenom djeci ubijenoj u holokaustu i u tom trenutku jednostavno nisam mogao ne pomisliti na više od 1000 djece poginule u srpsko-četničkoj agresiji na Hrvatsku. To je, na žalost, dokaz da čovječanstvo, ili barem neki njegovi dijelovi, ništa nije naučilo iz prošlosti jer su se slični zločini nad nevinim civilima, isključivo zato što su bili drugačije nacionalnosti ili vjere, događali i u agresiji na Hrvatsku 45 godina nakon holokausta. Razlika je tek u tome što većina počinitelja tih zlodjela ni do danas nije kažnjena, a preko tih se strahota, više ili manje namjerno, sve više prevlači koprena zaborava, pa i relativizacije krivnje onih koji su ih uzrokovali. Dapače, došli smo do toga da ministar Jovanović podanički šalje 17 udžbenika u Beograd kako bi pokazao da nisu točne kvalifikacije koje je izrekao predsjednik Srbije Nikolić, prema kojemu su „u hrvatskim školskim udžbenicima Srbi okvalificirani kao okupatori i četnici“. I to šalje čovjeku koji je još nedavno ponosno izjavljivao: "Ja sam četnik i opet bih to bio u ratu" te "Ja i dalje mislim da je zapadna granica Srbije Vitrovitica - Karlovac - Karlobag i uvijek ću tako misliti“.
Što Vas još na tome mjestu posebno dojmilo?
U Yad Vashem obvezatno u sklopu nastave dolaze školski razredi i svaka nova generacija vojnika ročnika. Koliko je to različito od Hrvatske, gdje djeca o Domovinskom ratu uče tek minimalno, a u udžbenicima povijesti tome su posvećene dvije do tri stranice teksta, čime se našoj mladeži zapravo niječu veličanstvene pobjede kojima je krvlju najboljih hrvatskih sinova stvorena slobodna Hrvatska. Već sam više puta ustvrdio da će to dovesti do toga da za jednu ili dvije generacije spoznaja o Domovinskom ratu završi u svijesti ljudi negdje na razini spoznaja o Drugome punskom ratu.
