Predstavnici vlasti upotrebljavaju ratnu terminologiju, čuli smo riječ puč, umjesto da se bave saniranjem uzroka teške situacije do koje su doveli ne samo hrvatske branitelje, nego i cijelo hrvatsko društvo! * Ni smrt heroine Nevenke Topalušić ni pokušaj samoubojstva hrvatskog branitelja Darka Čakanića nisu dovoljni aktualnoj vlasti da pokuša smiriti situaciju i naći razumno rješenje i izlaz iz ovih nemilih događaja * Svaka vlast u Hrvatskoj mora uvažavati Domovinski rat kao temelj nastanka hrvatske države! - istaknuo je, među inim, član Predsjedništva HDZ-a i predsjednik Odbora za branitelje naše stranke Željko Dilber u opširnom intervjuu za blagdanski dvobroj Večernji list. Intervju prenosimo u cijelosti: 

Okupljanje branitelja i stopostotnih invalida Domovinskog rata pred Ministarstvom branitelja u Savskoj u Zagrebu vlast smatra pučem koji je organizirala vaša stranka, HDZ. Stojite li, organizacijski, iza prosvjeda branitelja? 

HDZ nije organizator, niti organizacijski stoji iza okupljanja branitelja i prosvjeda 100-postotnih hrvatskih ratnih vojnih invalida. Vidite, u medijima i aktivnostima oko prosvjeda istupaju isključivo čelnici braniteljskih udruga, a ne dužnosnici HDZ-a. Aktualna vlast ovaj prosvjed pripisuje HDZ-u, kao što bi i bilo kakav drugi istup nezadovoljstva klasificirala kao akciju oporbe, bez obzira na činjenice. To nas ne iznenađuje. Svjedočimo da predstavnici vlasti upotrebljavaju ratnu terminologiju, čuli smo riječ puč, umjesto da se bave saniranjem uzroka teške situacije do koje su doveli, ne samo hrvatske branitelje već i cijelo hrvatsko društvo. Predsjednik HDZ-a Tomislav Karamarko jasno je kazao da stranka ne stoji iza organizacije prosvjeda, kao što je istaknuo da HDZ podržava sve opravdane zahtjeve hrvatskih branitelja. Međutim, mora vam biti jasno da su danas u HDZ-u njihovi prijatelji i suborci, da stoga HDZ ne može ignorirati vrlo ozbiljnu situaciju u Savskoj. Stoga HDZ podržava ideju o ustavnoj kategoriji Zakona o hrvatskim braniteljima, isto tako predlaže moratorij na primjenu novog zakona dok se ne riješe sve nedoumice u zakonu, i to u suradnji s krajnjim korisnicima, tj. predstavnicima braniteljskih udruga.

A vaša kandidatkinja za predsjednicu RH Kolinda Grabar Kitarović, kažu mediji, nije se jasno izjasnila o zahtjevu branitelja da Zakon o njima bude ustavna kategorija? 

Moram demantirati takve izvještaje, s obzirom na to da sam bio uz nju tada i čuo vrlo konkretan i jasan odgovor. Naprotiv, kazala je da apsolutno podržava prijedlog da Zakon o braniteljima postane ustavna kategorija. 

Utjecajni SDP-ovac Nenad Stazić branitelje je nazvao Sinn Fein, vojnim krilom HDZ-a, aludirajući na terorizam. Premda je mislio, vjerojatno, na IRA-u. No, svejedno, jasna je aluzija da HDZ teroristički, pučistički napada SDP-ovu vlast. Kako komentirate ovakve izjave? 

To je nonsens. Ovakve je izjave bespredmetno komentirati. Povijest njegovih izjava niz je neargumentiranih napada na HDZ, vodstvo stranke i njene članove. Njegova izjava govori o njemu samome, a vrijede točno onoliko koliko je plaćao dan ljetovanja na Brijunima. Podsjetit ću vas, taj član vodstva SDP-a plaćao je 7 kuna dan ljetovanja, sav ostali trošak podmirivali su svi, pa i naši invalidi koje taj nemoralni Stazić vrijeđa. On ponižava hrvatske branitelje, ljude koji su, kad je trebalo, bili tamo gdje on nije bio, ljude koji su obranili i stvorili ovu državu i pretpostavke da on i njemu slični, uživajući blagodati parlamentarne demokracije, mogu biti ono što jesu. Nedopustivo je da se od njegovih uvreda nije ogradio i premijer Milanović. Imao je priliku u sinoćnjem obraćanju. Braniteljima je slaba utjeha što je to napravio SDP-ov tajnik Dragovan. Aktualna se vlast, bila toga svjesna ili ne, svojim bezosjećajnim pristupom i svojom arogancijom odmakla od naroda koji ju je izabrao i sama će sebi presuditi. 

Povijest se ponavlja, naime, početkom 2000-ih Račanova SDP-ova vlast i koalicija isto su tako spominjale pripremu puča protiv svoje vlasti, tada zbog haaških optužnica, skupa na rivi, prosvjeda branitelja, generalskog pisma, Gotovinu su optužili da priprema vojni udar. Zašto se SDP-ovcima uvijek privida puč koji vodi HDZ? 

Točno je da je 12 generala svojim pismom upozorilo tadašnju vlast na šikaniranje sudionika i kriminalizaciju Domovinskog rata. Već tada je ta dobra namjera tumačena kao pokušaj vojnog puča. Strah ima velike oči. Umjesto konfrontacije s problemom, optužiti oporbu, to je u politici već viđeno. Veličina je čovjeka, pa tako i političke organizacije, ostati uspravan i pokušati problem riješiti kad se on pojavi, i to na dobrobit naroda koji je dotičnoj stranci na izborima dao politički legitimitet daje zastupa. Za nesposobnost, neznanje i neodlučnost traži se dežurni krivac, i to je po običaju oporba. Izgovaraju se teške riječi iz skoro zaboravljenog rječnika, koje podsjećaju na mračna vremena jednoumlja. Tada je za sve bio kriv bilo unutarnji, bilo vanjski neprijatelj, nikako sam nositelj vlasti. I to je jedna interpretacija demokracije. 

Branitelji su ipak mirniji kad je HDZ na vlasti, SDP je stoga pokušao parirati nezadovoljstvu branitelja time što je za ministra branitelja postavio Predraga Matića, vukovarskog branitelja i osobu koja je prošla srbijanske logore nakon pada Vukovara. Zašto Matić nije uspio, zašto su branitelji nezadovoljni i traže njegovu ostavku? 

Predrag Fred Matić je i sam hrvatski branitelj i imao je priliku s pozicije ministra branitelja pokazati i dokazati daje prvi među jednakima. Imenovan je da bude taj koji artikulira njihove potrebe u sustavu Vlade čiji je član, da bude taj koji je u Hrvatskom saboru i govori u njihovo ime. Na početku njegova mandata potpora branitelja bila je neupitna. Kada je sjeo na čelo Ministarstva, to se počelo mijenjati. Na samom početku mandata prešutno je dopustio promjenu imena, pa je Ministarstvo hrvatskih branitelja postalo Ministarstvo branitelja. Tada još nije bilo jasno kome i zašto smeta pridjev koji označava zemlju za koju se stradalo i ginulo. Vrijeme je pokazalo da ta promjena nije bila samo kozmetička već pomno smišljena. Upravo tu se krije klica razdora koja je s vremenom prerasla u sliku koju danas gledamo. S jedne strane vlast zabarikadirana iza staklenih vrata vlastite taštine, s druge strane hrvatski branitelji u šatorima uz vatru, u nemoći da drukčije uspostave dijalog i upozore na činjenice koje vrijeđaju njihovo dostojanstvo. Tema nasilnog postavljanja dvojezičnih ploča u Vukovaru bila je još jedna točka razdora između ministra i branitelja, čija bi gledišta trebao zastupati. Ministar je tada, sjetimo se, reagirao jednostrano i stao uz teze svojeg premijera. Umjesto toga trebao je biti posrednik i uspostaviti dijalog između branitelja i Vlade. Možda je argumentirana izmjena stavova mogla spriječiti neprirodan sraz koji se dogodio, u državi u kojoj rane od agresorske vojske još nisu zacijeljele. Nedovoljna komunikacija dogodila se i u postupku izmjena normativno-pravnih akata. Smanjivanje ili ukidanje stečenih prava nije materijalna koliko moralna komponenta. Mi živimo u društvu u kojem su takvi akti način kojim pokazujemo što nam je bitno, a što nije. Nedopustivo je da se ministar iz političkog konformizma toliko udalji od svojih branitelja. 

Braniteljski prosvjed pred Ministarstvom u Savskoj postao je, međutim, jedan od tragičnijih. Umrla je heroina Nevenka Topalušić, a branitelj Darko Čakanić pokušao je samoubojstvo polivši se benzinom i zapalivši se. Čak i organizatori prosvjeda upozoravaju da su branitelji već tankih živaca. Gdje vi vidite rješenje i zabrinjava li vas mogućnost daljnje eskalacije? 

Da, doista je neshvatljivo da ni smrt heroine Nevenke Topalušić ni pokušaj samoubojstva hrvatskog branitelja Darka Čakanića nisu dovoljni aktualnoj vlasti da pokuša smiriti situaciju i naći razumno rješenje i izlaz iz ovih nemilih događaja. U demokratskom društvu dijalog je uvijek najbolje rješenje. Ne treba se bojati tih ljudi i njihovih namjera. To su časni ljudi, ovo je njihova zemlja. Hrvatski su branitelji razumni i strpljivi. Prosvjed je demokratsko sredstvo iskazivanja nezadovoljstva, a arogancija sustava neće pridonijeti rješenju. 

Jesu li strahovi branitelja o gubljenju prava realne, nemaju li oni već dosta povlastica u društvu koje je izgubilo sve povlastice. Imate li podatak koliko od pola milijuna branitelja zapravo imaju materijalne povlastice, poput mirovine i dodataka? 

Povlastica je ružan termin, pitam se tko bi razuman zamijenio dio svoga tijela i dao dio svoga zdravlja za prihod čija visina jedva omogućava preživljavanje. Od 500.000 registriranih hrvatskih branitelja, mirovinu prima njih oko 57.000 ili 12%. Pitanje je zašto su hrvatski branitelji gurnuti na marginu društva. Zašto hrvatski mediji, koji u našem vremenu itekako utječu na oblikovanje mišljenja javnosti, hrvatske branitelje predstavljaju kao parazite na tkivu države? Članica smo Europske unije, zajednice u kojoj je briga za veterane neupitna i stvar časti svake države iako su njihovi ratovi davna prošlost. Hrvatski su veterani tek nedavno obranili državu i narod od agresora. Ako se ovaj trend nastavi, kakvo će mjesto u povijesti imati veterani Domovinskog rata? 

Kako tumačite izjavu koja je i bila okidač bunta branitelja, da PTSP imaju Hrvati, a krajinski Srbi nemaju?

Usporedba je krajnje neprilična, u bilo kojem kontekstu. Imamo s jedne strane moralnu kategoriju i mentalni sklop čovjeka koji je stavljen u situaciju da bez predumišljaja i nepripravan mora braniti svoju obitelj i svoj dom, a s druge strane mentalni sklop čovjeka koji se s predumišljajem naoružava, odlazi na tuđi teritorij s namjerom uništavanja i zauzimanja onoga što nije njegovo. Neoprostivo je za pomoćnika ministra hrvatskih branitelja, bez obzira na kredit koji mu daje časno ime njegova oca. Bojan Glavašević u svojstvu privatne osobe ili kao sociolog smije misliti i govoriti kako hoće, mi smo demokratsko društvo, međutim pomoćnik ministra u Ministarstvu hrvatskih branitelja takvo što ne može učiniti bez posljedica. 

Veterani su već u godinama kada počinju žešći zdravstveni problemi i zdravlje se pokazuje najvećim problemom. Ima li šanse da dobiju toliko željenu veteransku bolnicu, kojom su neke razvijene zemlje riješile problem zdravstvene brige o veteranima. Što HDZ s tim u vezi planira učiniti? 

Braniteljska populacija sve je starija, stresovi se akumuliraju. Odgovarajuća zdravstvena skrb je imperativ. HDZ ozbiljno razmatra sva pozitivna rješenja, koristeći se iskustvima drugih europskih zemalja, koja su se pokazala efikasnima, isto tako i komparativnim prednostima osnivanja veteranske bolnice.

Ovdje postoji još jedan strah ili oprez aktualnih vlasti, on govori kako je ovaj prosvjed branitelja ujedno proba za godišnjicu obilježavanja pada Vukovara. Prošle godine ta je proslava rezultirala incidentom s dvije kolone. Što očekujete ove godine, nije li politička atmosfera još užarenija, koliko će biti kolona ove godine u Vukovaru? 

Vjerujem da će u Vukovaru biti samo jedna kolona. Vukovar je mjesto iskazivanja pijeteta i nedopustivo je da ga bilo tko zlorabi. Politički predznaci i sinekure ljudi koji će doći u Vukovar nisu bitni. Mi smo jedan narod, zahvalan za vukovarsku žrtvu i ponosan na svoju konačnu pobjedu. Svi poginuli u agresiji na Hrvatsku dionici su pobjede. Nitko tu žrtvu ne smije obeščastiti. 

HDZ ove godine ima i veću odgovornost, u Vukovaru je došlo do promjene vlasti, gradonačelnik je iz HDZ-a. Hoće li Penava osigurati mir i dostojanstvo, zabrinjava li vas kako će obilježavanje proći? Ima li o ovome nekih kontakata između HDZ-a i aktualnih vlasti u državi? 

Za obilježavanje žrtve Vukovara nije i ne smije biti važno kojoj stranci gradonačelnik Vukovara pripada. Naš se narod izborio za demokraciju i uči je živjeti. Uvjeren sam da će gradonačelnik Penava učiniti sve što je u njegovoj moći da se žrtva Vukovara dostojno obilježi. 

Svi govore kako je Hrvatska podvojenija nego ikada prije. Kako vi tumačite tu podvojenost, sugerira se kako su za nju krive dvije glavne političke stranke i njihova politička borba? Osjećate li takvu krivnju? 

Hrvatska nije podvojenija danas nego što je to bila prije zadnje promjene vlasti, samo se u određenim razdobljima javnog života našeg društva, ovisno o stranci koja je na vlasti, različito pristupa problemima države pa je i retorika različita. Radi boljitka za društvo u kojem djeluju, argumentirana politička konfrontacija vodećih stranaka nužan je preduvjet dobrih i primjerenih rješenja. Ja tako gledam na politiku. Svi mi koji smo u politici tu smo prije svega zato što volimo svoju zemlju i što vjerujemo da ćemo svojim sudjelovanjem pridonijeti boljoj Hrvatskoj. To mora biti motiv. Izborili smo se za sustav u kojem suprotstavljeni stavovi nisu izraz neprijateljstva, nego sudjelovanje. Pamtimo i drugo vrijeme s drukčijim uređenjem koje je, hvala Bogu, prošlost. Svaka stranka u Hrvatskoj ima obvezu čuvati temeljne vrijednosti hrvatskog društva, bez obzira na svoju stranačku boju. Duh komunističkog apsolutizma je prošlost. Drago mije da Hrvatska živi demokraciju sa svim što sa sobom nosi, pa i pravo na prosvjede. Svaka vlast u Hrvatskoj mora uvažavati Domovinski rat kao temelj nastanka hrvatske države.