Premadosadašnjoj karti regionalnih potpora u Panonskoj Hrvatskoj kao zasebnoj NUTS2regiji mogle su se dodjeljivatipotpore gospodarstvu u iznosu do 50% prihvatljivih troškova ulaganja. Spajanjemsiromašnijeg istoka Hrvatske sa bogatijim sjeverozapadom, prosječni BDP postanovniku raste te Vlada donosi novu mapu potpora i za Kontinentalnu Hrvatskuutvrđuje maksimalni intenzitet potpore u iznosu od 40%.
Slikovitorečeno, poduzetnik koji u projekt uloži deset milijuna eura mogao je uSlavoniji dobiti pet milijuna potpora od EU, a u Zagrebu milijun manje. Sada,kada je Hrvatska podijeljena na dvije regije, u obje potpora može iznositi do 4milijuna za velike projekte. To znači da se maksimalan iznos potpore koji sedaje poduzetniku u Vukovaru, Osijeku ili Slavonskom Brodu izjednačava saiznosom koji se daje poduzetniku u Zagrebu. Ovim potezom Vlada u potpunostiizjednačava Grad Zagreb koji ima GDP po glavi stanovnika 17.500 Eura s recimoVukovarsko-srijemskom županijom, Požeško-Slavonskom i Brodsko-posavskomžupanijom koje imaju GDP nešto iznad 5.000 Eura po glavi stanovnika. Razlike sebrišu, sad je to jedna regija i Vlada dopušta paradoks da u novim podjelamagube manje razvijeni.
Ovakvopostupanje Vlade u potpunoj je suprotnosti s načelima Kohezijske politikeEuropske unije. Smisao i princip Kohezijske politike je smanjiti neravnotežu ugospodarskoj razvijenosti, znači čim više pomoći slabije razvijene regije i da takviprostori dobiju najveću razinu pomoći.
Hrvatska kaoslabije razvijena zemlja ovakav princip očekuje od Europske unije (kao uostalomi sve slabije razvijene zemlje članice – ispod 75% GDP-a EU 27) dok istodobnonije spremna isti princip primijeniti unutar svojih prostora.
Pitamo se,na što bi ličila Europska unija da postupa kao hrvatska Vlada - da se ne pobrine da slabije razvijeni dobijuviše kako bi umanjili neravnotežu u gospodarskoj razvijenosti?
Šteta je tu,a u kakvom je stanju premijerova desna ruka?
