Eurozastupnik (i potpredsjednik Odbora za vanjske poslove EP-a te predsjednik Izaslanstva EP-a za odnose s Ukrajinom) Andrej Plenković u tjedniku Globus odgovorio je na pet uredničkih pitanja o aktualnom stanju u Europi.

Odgovore našeg eurozastupnika donosimo u izvornom obliku:

Je li Europa u krizi identiteta? Počinje li se, nakon nekoliko desetljeća integriranja, dezintegrirati? Je li ,,europejstvo“ na putu da opet postane samo idealistički pojam?

 U zadnjih deset godina, od 2005., Europa je prošla nekoliko strukturalnih kriza. Prva je bila institucionalna kriza nakon negativnih referenduma o Ustavnom ugovoru EU u Francuskoj i Nizozemskoj, a onda su uslijedile globalna financijska kriza, kriza realnog gospodarskog sektora, kriza Eurozone i Schengena, sigurnosna kriza s Rusijom i na kraju je došla kriza povjerenja. To se osjetilo na europskim izborima na kojima su dobre rezultate zabilježile populističke stranke, s daleko većom potporom nego prije. Po meni je sada ključna odgovornost na velikim europskim strankama. U tom smislu, vidim aktualno vodstvo Unije, predsjednika Europske komisije Jean - Claude Junckera i predsjednika Europskog vijeća Donalda Tuska, kao konsolidacijsko-stabilizacijske lidere. Njihova je zadaća u sljedećih pet godina da riješe gospodarske probleme koji su posljedice kriza. Ali prije svega, ključ je osnažiti osnovnu ideju EU, a to je europska solidarnost.

Koliko ima ''Europa'' u Europskoj uniji - dvije, tri, četiri... Je li ekonomski nadmoćni Sjever potpuno podredio zaduženi Jug?

Postoji ona temeljna podjela članica EU na zemlje utemeljiteljice i nekoliko velikih zemalja koje uplaćuju oko 80 posto europskog proračuna, te kohezijske zemlje, koje su u biti neto korisnici sredstava EU. Njima EU proračun pomaže da dosegnu viši stupanj razvijenosti. Hrvatska spada u kohezijske zemlje i trebat će još najmanje petnaestak godina da dođemo na razinu zbog koje smo i ulazili u Uniju. S tim u vezi je važan proces reforme vlastitih prihoda EU o kojem se u javnosti nedovoljno zna, a vodi ga bivši talijanski premijer Mario Monti. On predvodi grupu stručnjaka koju čine predstavnici Vijeća, Komisija i EP. Često se stvara osjećaj među članicama da više novca dobivaju one zemlje koje su bolje ispregovarale višegodišnji financijski okvir, pa se raspravlja tko je više dobio ili manje izgubio. Ideja je Montijeve grupe da se reformom sustava PDV-a izbjegne varijanta ,,tko je više dao, tko je više uzeo'' i da se Unija prihodovno osamostali, što je i bila inicijalna ideja. Danas samo oko 10% prihoda europskog proračuna čine izvorni prihodi EU. Stoga Monti ima veliku zadaću, koja se doima tehničkom, a zapravo je u političkom smislu važna, jer će njegovo izvješće biti finalizirano 2016. godine, uoči revizije aktualnog financijskog okvira EU.

Treba li Europi nova utopija? Što bi moglo, ili moralo, biti novo načelo sjedinjavanja Europe? Ekonomska politika to, očito, nije, pogotovo doktrina bolnih rezova.

Vjerujem u Europu prije svega kao zajednicu prava i vrijednosti. Bez obzira na sve krize projekt je tu i projekt će ostati. A za njega je najvažnije da ima više demokracije i solidarnosti, da postoji snažna politička unija, koja ima gospodarske i fiskalne elemente, kao i energetska unija. Pri tome cijeli mehanizam EU mora imati tri aspekta - da svojim politikama omogućuje članicama da imaju koristi, da proračunskom dimenzijom pruža pomoć onima kojima je potrebna i da u taj proces budu svi uključeni na odgovarajući način.

Može li današnja Njemačka biti svojevrsni europski Pijemont unatoč tome što je Jug smatra hegemonom?

Imamo vječnu dilemu, hoćemo li europsku Njemačku ili njemačku Europu. U tom kontekstu Njemačka je ne samo najveća nego i gospodarski najjača, pa tako i najstabilnija članica EU. Ali, ona je svojevrsni lider drugog plana, jer Unija nije zamišljena da jedna, dvije ili tri članice budu lideri. Ona je zamišljena da institucije budu lideri i zato je važno da pozicioniranje Njemačke bude suptilno. Evo primjer utjecaja Njemačke iz mog kuta kao europskog parlamentarca. Gledam hijerarhiju tijela u kojima sudjelujem. Predsjednik Europskog parlamenta je Nijemac Martin Schulz. Predsjednik moje političke grupe (EPP) je Nijemac Manfred Weber. Predsjednik Odbora za vanjske poslove, čiji sam potpredsjednik, je Nijemac Elmar Brok. Glavni tajnik EP-a je Nijemac. Donedavni tajnik Vijeća bio je Nijemac, a sada Nizozemac njemačkog porijekla postaje glavni tajnik Europske komisije. Isto tako, šef kabineta predsjednika Komisije je Nijemac.

Je li Europi potrebna izvanjska prijetnja kao što su islamistički terorizam, veliki val imigranata iz Trećeg svijeta ili strah od Rusije da bi se čvršće ujedinila?

EU je velik dio svojih aktivnosti posvetila vanjskim odnosima odnosno onome što se naziva globalna Europa, za koju su trenutno bitne tri strategije. Prva je europski plan za migracije (prihvat i solidarnost; konkretne operacije koje se odvijaju na Sredozemlju; te rješavanje problema u korijenu u zemljama podrijetla i tranzita). Drugi strateški dokument radi Visoka predstavnica Mogherini, a to je nova vanjskopolitička, sigurnosna i obrambena strategija EU, koja treba biti usvojena sljedeće godine. Pritom će se vidjeti koje su to sve prijetnje za EU danas, od imigracija, terorizma izvan i unutar EU, kibernetičkog kriminala, energetske sigurnosti i odlazaka stranih boraca u Siriju i Irak. Treći dokument je nova revidirana politika susjedstva, koja mora pronaći rješenja za individualni pristup zemljama Istočnog partnerstva te odnose s Rusijom, kao i novi pristup zemljama Mediterana u bitno promijenjenim okolnostima.