Još od 2012. dobronamjerno upozoravamo Vladu da je važno uložiti novac u pripremu projekata! * Grčić je uz podršku predsjednika Josipovića centralizirao sve poslove oko EU fondova - a rezultat vidite i sami! * Činjenicu da Hrvatska od 2012. ne radi dobro prva je istaknula Europska komisija! * Važno je imati puno više pripremljenih i ugovorenih projekata kako bi se što više novca iskoristilo! * Grčić je tek sad ugovorio veliki željeznički projekt Dugo Selo-Križevci, a trebao je još krajem 2012. godine! - istaknula je HDZ-ova eurozastupnica i stručnjakinja za EU fondove Ivana Maletić u opširnom intervjuu za jučerašnji Novi list. Prenosimo cijeli razgovor, zajedno s uvodom novinarke Irene Frlan Gašparović:

U prvih godinu i pol članstva Hrvatske u Europskoj uniji malo je koja tema izazivala toliko pomutnje i političkog prepucavanja kao fondovi EU-a. Jedna od najoštrijih kritičarki Vlade na tom pitanju svakako je zastupnica Europskog parlamenta iz redova HDZ-a Ivana Maletić s kojom smo razgovarali o korištenju europskog novca i iskustvima drugih država u tom području. 

Prvi krug izbora je iza nas. Kandidatkinja vaše stranke Kolinda Grabar-Kitarović u kampanji je dosad dosta spominjala i korištenje EU fondova. Jeste li joj vi savjetovali da to bude jedna od njezinih poruka biračima? 

Kolinda ima previše znanja i iskustva da bi je netko trebao savjetovati u odabiru poruka. Očito je dobro pratila što se događa u RH i Bruxellesu. Ta se tema nametala čitavo vrijeme. Mi još od 2012. upozoravamo Vladu, i to poprilično dobronamjerno, da je važno uložiti novac u pripremu projekata, da bez pripreme projekata nema povlačenja sredstava, da je važno kapacitirati ljude, nastaviti programe edukacije... Vrlo sam detaljno pratila razinu iskorištenosti fondova i vidjela da sustav ne funkcionira kako treba. 

Taj je sustav postavljala HDZ-ova Vlada. 

Tako je, sustav je postavljen u vrijeme dok sam radila u Ministarstvu financija, bila sam najodgovornija osoba za taj sustav, i on je imao sve pretpostavke za uspjeh. Da to nije bilo tako, poglavlje 22. u pregovorima s EU-om nikada ne bi bilo zatvoreno. To je bilo jedno od teških poglavlja, međutim, pokazali smo Europskoj komisiji da možemo, da znamo, da smo shvatili što znači upravljati fondovima i da ćemo to raditi uspješno. Činjenicu da Hrvatska od 2012. ne radi dobro nisam ja prva istaknula, nego Europska komisija. Komisija je prva krenula s upozorenjima. Kad čitate jesenske, proljetne ili zimske Komisijine prognoze, u njima je za 2013. i 2014. pisalo upravo to - da Hrvatska ne raste zato što ne koristi prilike u Europskoj uniji, prvenstveno europske fondove. 

To nije boljka samo Hrvatske, a vrlo često se stječe dojam da smo najgori što jednostavno nije točno. 

Sve države članice su na početku bile loše u korištenju fondova. Upravo zbog toga je Europska komisija, znajući iskustva petog vala proširenja, uvela novi program IPA za financijsko razdoblje od 2007. do 2013. godine. Time je Hrvatskoj pokušala pomoći da se bolje pripremi za fondove. Vidjeli su da dotadašnji pretpristupni programi ne pripremaju dobro države za fondove, pa su uveli novu IPA-u. I nama su u pregovorima isticali da za taj fond nije u prvom planu koliko ćemo iskoristiti, nego da je važno da naučimo što znači raditi s fondovima. 

Upravo je oko IPA-e i drugih pretpristupnih fondova nastao problem krajem 2007. i početkom 2008. godine, kada su neki fondovi bili blokirani baš zbog lošeg upravljanja. 

Znam tu blokadu, tada sam bila zamjenica dužnosnika odgovornog za ovjeravanje, a poslije sam postala i čelna osoba u sustavu upravljanja. No, to je bio dio procesa učenja. Komisija nam je tada kazala „vi nikako da shvatite koliko je važno jačati kapacitete, uvesti programe obrazovanja, raditi pravovremeno na pripremi projekta i mi vas blokiramo“. Postojao je popis mjerila koje je trebalo ispuniti. Otad se sustav značajno promijenio. Svi su tada shvatili da to nije sustav koji se može voditi samo tehnički i da se na njemu mora raditi strateški. Sustav je onda odblokiran i krenulo se na bolje. 

Potpredsjednik Vlade Branko Grčić ističe da je za njihove tri godine ugovoreno 667 milijuna eura, a isplaćeno 347 milijuna eura, dok je prethodna Vlada ugovorila 252, a povukla 127 milijuna eura iz fondova. Time argumentira da je aktualna vlada uspješnija. 

Ta usporedba je smiješna i pokazuje da on ne razumije uopće IPA-u, a očito ni prirodu fondova. Zbog tadašnje regulative, u IPA-i nismo uopće mogli ništa početi pripremati i ugovarati prije 2009. godine. Kad se to konačno otvorilo, sustav je automatski krenuo jer smo radili na projektima i strateški ih osmislili. Druga slabost IPA-e je činjenica da u tom fondu vrijede pravila „ex ante“ kontrole, što znači da se svaki dokument šalje na odobrenje u Europsku komisiju što usporava proceduru. U tim okolnostima, mi smo odradili ogroman posao - 2009., 2010. i 2011. bile su godine priprema velikih projekata i ugovaranja manjih, tako da su Grčića u 2012. dočekali projekti i on je samo stavio potpis na ugovore. I 2012. ugovoreno je više nego 2013., jer je on usporio nastavak pripreme projekata. Primjerice, veliki željeznički projekt Dugo Selo-Križevci trebao je biti ugovoren krajem 2012. ili najkasnije u prvom kvartalu 2013., a ugovorili su ga tek sad. 

To je isto jedna od zabluda oko fondova. Ispada iz mnogih istupa, pa i vaših, da ćemo izgubiti taj novac. Nitko ne spominje pravilo N+3, da imamo još tri godine za iskoristiti novac iz ove godine i da do 2023. nećemo moći podvući crtu i utvrditi koliko smo novca iskoristili od iznosa koji nam je stavljen na raspolaganje u razdoblju od 2014. do 2020. godine. 

Ali, po pravilu N+3 novac će se kontinuirano gubiti svake godine od 2016. nadalje. Mi s 2017. moramo imati isplaćen, potrošen iznos koji nam je dodijeljen za 2014. godinu. 

Međutim, mi sada ne znamo hoće li Vlada u tome uspjeti ili ne.

Već sad je vrlo indikativno hoće li ili ne. Za 2014. dodijeljeno nam je 900 milijuna eura iz kohezijskog fonda, europskog socijalnog fonda i fonda za regionalni razvoj. Uz to, imamo oko 300 milijuna eura za poljoprivredu i ribarstvo. To je ukupno oko 1,2 milijarde eura. Imamo još tri godine da sve to potrošimo. Da bismo to potrošili, morali bismo imati dvostruku razinu ugovaranja i pripreme projekata, kada uključimo i svoje sufinanciranje koje varira od 25 do 50, ponekad i više posto - oko 2,4 milijarde eura - što je u ovom trenutku skoro 20 milijardi kuna. Dok se to sve ugovori, provede, certificira... 

Vi, međutim, govorite o stopostotnoj ugovorenosti i iskorištenosti, a to nije uspjela nijedna država. 

U pojedinim programima uspjele su baltičke zemlje i Poljska. Imale su ugovorenost preko 120 posto, govorim samo u odnosu na EU dio, i iskoristile su sto posto. U nekim programima imale su ugovorenost 130 posto, a iskorištenost 90 posto. To pokazuje koliko je važno imati puno više pripremljenih i ugovorenih projekata kako bi se što više novca iskoristilo. Nećemo sebi, valjda, kao cilj postavljati da iskoristimo 50 ili 60 posto!? 

Poljska se često u Hrvatskoj spominje kao dobar primjer. A Poljska je nakon godinu i pol dana članstva u EU - što je trenutak u kojem je Hrvatska danas - imala iskorištenost fonda za regionalni razvoj od 18,5 posto. S druge strane, danas su njihove regije primjer kako se povlači novac. Apsolutno onda ima prostora i vremena za poboljšanja i u Hrvatskoj. 

Upravo zbog tih negativnih iskustava i naučenih lekcija Hrvatska je prošla dugotrajan proces učenja u pretpristupnom razdoblju. Cilj i želja svih bila je da Hrvatska bude odmah dobar i uspješan primjer. Komisija je željela imati primjer države članice koja je odmah uspješna. 

Poljska je svojedobno provela reformu i 48 regija pretvorila u 16 vojvodstava. Bi li Hrvatska bila uspješnija u korištenju fondova da smanji broj županija? 

Ova je Vlada uz prešutnu potporu predsjednika Josipovića odlučila centralizirati sve poslove oko EU fondova. I takav sustav može biti uspješan, isto kao što je Hrvatska mogla biti uspješna da ima regionalne programe, ali za to nije potrebno mijenjati broj županija. Operativni programi se mogu sastaviti na način da se unutar njih povežu županije. Što se tiče Poljske, nakon neuspjeha prvih godina, odlučili su promijeniti način provedbe kohezijske politike tako da su ga decentralizirali na vojvodstva. Sve su podredili dobrom korištenju EU fondova - i uspjeli. To je velika zemlja i tražili su najbolji teritorijalni ustroj. Naš teritorijalni ustroj nije usporediv s njihovim: kako bismo odredili regije, kojoj bi pripala Istra? Postoje ozbiljni povijesni, financijski i politički razlozi da ostane ovakav županijski ustroj. 

Međutim, čak i u jednoj Poljskoj, koja u Hrvatskoj služi kao primjer, boljke u sustavu nije moguće izbjeći, i bit će ih i za deset godina. Lani im je, primjerice, zamrznuto 830 milijuna eura zbog sumnji u loše upravljanje. Je li zapravo nefer stvarati dojam da Hrvatska može biti deset puta bolja, kad se uspoređujemo sa zemljama koje su već deset godina u tome, a svejedno se poskliznu? 

Uvijek su mogući propusti. Ali to nema veze sa sposobnošću Vlade da osigura efikasan okvir za povlačenje sredstava iz fondova. Mogu i ja sutra ponovno voditi taj sustav i napraviti neku grešku. Kod nas trenutno nije riječ o tehničkim propustima, već strateškim vrlo skupim greškama. Ono što osobno predbacujem Vladi je činjenica da se ne ulaže dovoljno u pripremu projekata. Vlada nikako da shvati da razina našeg ulaganja i ugovaranja mora ići na 20 milijardi kuna. Nema edukacije, natječaji se ne objavljuju dovoljno rano kako bi vrijeme pripreme projekata poduzetnika, škola, neprofitnih organizacija i drugih krajnjih korisnika bilo što duže, broj i kvaliteta ljudi je oslabljena. Hrvatsku je ova Vlada vratila godinama unatrag, na razinu blokade iz 2007. 

Ako želimo 20 milijardi ugovaranja, treba nam pet milijardi vlastitog novca za sufinanciranje. Otkud nam tih pet milijardi? 

Imamo ih iz Europske investicijske banke. Taj instrument nam je uvijek otvoren za sufinanciranje i to s počekom sedam godina i minimalnim kamatama. Baš zato što se sve države suočavaju s tim problemom, Europska komisija je taj instrument osmislila još u ranijoj financijskoj perspektivi, a nama se otvorio u financijskom razdoblju od 2007. do 2013. godine. Vlada je to trebala prepoznati i iskoristiti. Ako se razina ugovaranja i rad na pripremi projekata ne podigne za preko deset puta potenciju u odnosu na pretpristupne programe koji su bili mali i ograničavajući, mi gubimo novac. 

Zajmovi s EIB-om su dogovoreni, i prije mjesec dana je održan sastanak Grčića s potpredsjednikom EIB-a na kojem je bilo riječi i o novim zajmovima EIB-a za sufinanciranje EU projekata. 

Početkom 2011. potpisan je zajam s EIB-om, a taj novac za pripremu projekata stoji, nikad taknut. I oni to sad revitaliziraju 2014. godine. To je ono što mene muči. Vratili su nas godinama unatrag, sustav je čitavo vrijeme stajao. Nije mi cilj njima nešto predbacivati, jer znam koliko je to težak posao. Ljudi koji su u tome muče se, rade puno, ali to ne može dati ploda ako se ne promišlja i ne radi strateški. Ne možemo ne ulagati u pripremu projekata, ne možemo ukidati edukacije. 

Ako je to tako, zašto i vi, a onda i Branko Grčić, svodite priču o fondovima u javnosti samo na to jesmo li u plusu ili minusu? 

Ta priča s plusom i minusom najmanje meni odgovara. Prvo, zato što se ja borim u Europskom parlamentu i u Europskoj komisiji da Hrvatska bude u plusu. Organizirala sam u prosincu konferenciju na koju sam namjerno pozvala direktora za proračun Erica Paradisa kojeg znam otprije, iz pregovora. Sjela sam s njim sa strane i tražila da mi točno izračuna taj plus i minus, da se ne dogodi da s 31. prosincem Hrvatska bude u minusu. Onda su odmah, na brzinu, odobrili dva naša operativna programa kako bi Hrvatska mogla dobiti avans i kako se ne bi dogodilo da budemo u minusu s 31. prosincem 2014. godine. Njima je važno kad netko s razine parlamenta na taj način utječe. Prve dvije godine mi ne bismo smjeli biti u minusu, a cijelu ovu i prošlu godinu smo svaki mjesec završavali u minusu.

Znači, smatrate da ste vi na neki način omogućili da ne budemo u minusu? 

Pa, pripomogla sam jer sam i ja prema Komisiji napravila pritisak da vode računa o tome da se slučajno ne dogodi da budemo i na kraju godine u minusu. Nije meni cilj da je Hrvatska neuspješna, nego da je Hrvatska uspješna. 

Vama bi bilo politički isplativije da smo u minusu. 

Takva politika me ne zanima, to je politika destrukcije. Meni je politički isplativije da je Hrvatska uspješna i u plusu jer želim vidjeti uspješnu Hrvatsku. Ali, ovaj likvidni minus i plus su nebitni. Jer, to su predujmovi koji sjedaju na račun i ničem ne služe. Nema gospodarskog rasta i razvoja, otvaranja radnih mjesta, nema mladih u Hrvatskoj, nego oni i dalje odlaze. Ti novci imaju smisla samo ako se realiziraju kroz projekte i ako se zaista događa otvaranje radnih mjesta. Ti fondovi bi tome trebali služiti. Dok oni stoje ovako na računu, pa smo mi na taj način u plusu koji je kap u moru za spas od ogromnih kamata na zaduženja, to ništa posebno ne znači.

VLADA „ČISTI PROZORE“ ZA EUROPSKU KOMISIJU

Tijekom jedne saborske rasprave, Darko Milinović je izjavio da se gubici u zdravstvu namjerno prikrivaju, da se time želi prevariti Komisiju, da se nada da će rasprava Kluba HDZ-a doći do gospodina Junckera jer on ne zna pravo stanje hrvatskog deficita i da će HDZ aktivirati svoje europarlamentarce da Europsku komisiju upoznaju s pravim stanjem stvari. Je li vas aktivirao?

Na nedavnoj konferenciji koju sam organizirala raspravljali smo i o problemima u Hrvatskoj. Te dospjele, a neplaćene obveze u zdravstvu dugogodišnja su boljka, a sad nekako posebno eskaliraju u proračunu, ali ne samo u zdravstvu, nego ima još neprepoznatih obveza. Europska komisija poprilično dobro to detektira, oni to znaju. 

Znači Milinović je u krivu, jer on tvrdi da ne znaju?

Darko Milinović je u pravu, oni ne znaju veličinu problema. Vlada „čisti prozore“ za Europsku komisiju i Europska komisija vidi ono što joj se prezentira, ali osjećaju da nešto nije u redu. Kad netko mijenja deficit u studenom, onda je indikativno da je tu nešto trulo. Jasno je da se ne upravlja dobro prihodnom i rashodnom stranom, na to Komisija upozorava, ali Komisija nije tu, ne mogu oni biti sigurni gdje su točno ti problemi, i Milinović je u pravu. 

Pa jeste li onda vi i vaši kolege parlamentarci izvijestili Komisiju o pravom stanju?

To ne funkcionira na taj način da mi ECOFIN-u govorimo kakvo je stanje u hrvatskom proračunu. Međutim, s obzirom da je Hrvatska u dvije teške procedure, prekomjernog deficita i makroekonomskih neravnoteža, i u tom kontekstu naravno da komuniciramo s Europskom komisijom. Zato smo na spomenutoj konferenciji u organizaciji mog ureda raspravljali o stanju i vidjela sam da predstavnici Komisije vide da su problemi veliki i da znaju koji su sektori glavni generatori tih problema. Komisija nema konkretan izračun, ali kad se budu bavili detaljnije proračunom, u dubinskoj analizi, sigurno će i to dotaknuti.

SDP OTJERAO STRUČNE KADROVE

U vaše vrijeme postavljen je sustav za upravljanje fondovima. Gdje su danas svi ti ljudi koje ste educirali da rade na fondovima?

Puno ljudi je otišlo, bilo da su potjerani ili obeshrabreni da dalje nastave, izgubili su motiv. Puno ih je i u državama u okruženju. Naravno da treba pomoći i BiH, i Srbiji, i Crnoj Gori, i Makedoniji i ostalima. Ali, Hrvatskoj su oni potrebni u ovom trenutku više nego tim državama. Nažalost, oni su u tim državama po različitim projektima ili su ovdje kod nas u privatnom sektoru. 

Što je logično, vjerojatno su im ponudili veću plaću. Kako država tome može konkurirati?

Da, ali država je mogla imati svoj mehanizam za motivaciju. Mi smo imali u pripremi propise kojim se ljudima za odrađeni projekt daje dodatak na plaću. Sustav motivacije mora postojati. A sad imamo veliki problem i u administraciji na državnoj razini i kod korisnika. 

Kažu da u Poljskoj na implementaciji fondova radi 11 tisuća ljudi. Kod nas se raspiše natječaj za zapošljavanje za upravljanje EU fondova i nastane cirkus jer država zapošljava. Treba li država zapošljavati nove ljude za EU fondove?

Naš je sustav potpuno drugačiji od poljskog. Poljska je napravila regionalne operativne programe i upravljanje njima prebacila na vojvodstva. Kod nas postoje dva nacionalna programa i poseban za poljoprivredu. Različit sustav definira i različit način upravljanja kadrovima. S obzirom da su naši programi nacionalni, čitava administracija bi trebala znati da su EU fondovi dio proračuna svakog ministarstva. 

Nije moguće da čitava administracija nešto zna. Čitava administracija ne zna, primjerice, ni engleski.

Za fondove engleski više nije potreban, sva pravila su na hrvatskom. Ali, kad kažem čitava administracija, ne mislim na svaku upravu ili odjel, no ova shema iz pretpristupnog razdoblja da imamo izoliranu grupicu ljudi koja na tome radi više ne prolazi. 

Dakle, nema potrebe za zapošljavanjem?

Zapošljavati sigurno treba, ali je važno preraspodijeliti dobro ljude u sustavu. Znam za primjer osobe koja je bila fenomenalna u programiranju, učila je sve o tome od prvog dana, a sada je odgovorna za provedbu, što joj je potpuno strano i to sada uči iz početka. To je loše upravljanje kadrovima, tako se čitavo vrijeme gubi znanje u sustavu. Toj osobi je važno i vrijedno da je naučila i provedbu, ali za sustav je bilo važno da znanje o programiranju stavi u funkciju donošenja programskih dokumenata za fondove. Takvih primjera je u sustavu puno.