Bez obzira na drugačiji kontekst, smatram da bez zajedništva nemamo dobre izglede za uspjeh! * Danas je borba za radna mjesta i za bolji standard borba za opstojnost hrvatske države! * Ako ne ponudimo bolji standard mladim ljudima, oni će domovinu napustiti i nitko ih nema pravo zaustavljati! * Vlast smatram služenjem svojem narodu i to ću uvijek svjedočiti samo osobnim primjerom! * U Domovinskom ratu svi smo djelovali kao jedan, s istom svrhom i ciljem! * Mi imamo svoj program, svoje prednosti, svoja uvjerenja i na tome gradimo vjeru u uspjeh! * Strategija nacionalne sigurnosti temeljni je preduvjet u definiranju smjera daljnjeg razvoja sigurnosno-obrambenog sustava! * smatram najvećim prioritetom rast i razvoj gospodarstva, kao temeljnog preduvjeta za daljnji razvoj ostalih sposobnosti države! * Hrvatska je u Domovinskom ratu iskusila progon svojeg stanovništva, iskusila je i zbrinjavanje prognanih, iskazala je solidarnost i nesebično pružala pomoć svim prognanima neovisno o nacionalnosti i vjeri! * Slušam volju naroda i nikada neću pretpostavljati sebe i svoje interese interesima hrvatskog naroda! * Osobno smatram da u braniteljskoj populaciji leži ogroman potencijal! * Država treba kvalitetno iskoristiti njihove dokazane vrijednosti, a ne da ih se marginalizira i stigmatizira kao skupinu! - istaknuo je, među ostalim, predsjednik HDZ-ova Odbora za nacionalnu sigurnost, obranu i unutarnje poslove te prvi kandidat na listi Domoljubne koalicije za X. izbornu jedinicu (i predsjednik Vijeća za domovinsku sigurnost Predsjednice RH) umirovljeni general Damir Krstičević u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju. Intervju prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Damira Dukića:
Damir Krstičević, legendarni ratni zapovjednik 4. gardijske brigade i umirovljeni general, predvodi HDZ-ovu listu u X. izbornoj jedinici. Suprotstavlja mu se SDP-ova lista na čelu s njegovim suborcem Antom Kotromanovićem, još jednom legendom Domovinskog rata. Krstičević od početka naglašava kako ne želi ulaziti ni u kakve sukobe, nego poziva na zajedništvo. U današnjim uvjetima agresivnih ispada to je krajnje neobično. Zašto se odlučio na takav pristup, upitali smo Krstičevića.
- To nije pitanje odluke, to je pitanje svjetonazora. Ne uči li nas i naša vjera da ne osuđujemo, nego da potičemo i uvažavamo različitosti. Nažalost, ponekad smo skloni osuđivati druge samo zbog tih različitosti, što nikako nije dobro. Svakako je potrebno ukazivati na propuste i pogreške te tako propitivati ispravnost smjera kojim idemo. No, pri tome se od svakoga traži i konkretan prijedlog za promjenu ih poboljšanje. Upravo na tome gradimo i našu kampanju, predlažemo nužne promjene i poboljšanja na korist našem narodu.
„Pitoma“ kampanja
Takva se „pitoma“ kampanja nije očekivala od ratnika i generala. Ili se možda varam?
Ne bih to nazvao „pitomom“ kampanjom, nego korektnim pristupom i uvažavanjem različitosti u vjerovanju, svjetonazoru, promišljanju i djelovanju. Zamislite samo da ja svoje suborce dijelim na one koji su članovi lijeve ili desne političke opcije. Gdje bi me to dovelo?
Osjećate li se pomalo naivno, kao Don Quijote, kad toliko inzistirate na zajedništvu svih građana kakvo je bilo u doba Domovinskog rata? Sada su druga vremena.
Bez obzira na drugačiji kontekst, smatram da bez zajedništva nemamo dobre izglede za uspjeh. Ne može se ostvariti napredak ako jedan vuče naprijed, drugi natrag, treći lijevo, a četvrti desno. Dovoljno je osvrnuti se na našu povijest i vidjeti da smo samo u vremenima zajedništva i sloge ostvarivali nacionalne ciljeve. Danas je borba za radna mjesta i za bolji standard borba za opstojnost hrvatske države. Ako ne ponudimo bolji standard mladim ljudima, oni će domovinu napustiti i nitko ih nema pravo zaustavljati. To je danas naš nacionalni cilj za koji se svi trebamo boriti. Taj je cilj danas jednako važan kao što je u devedesetima bilo stvaranje hrvatske države. Zato nam ponovno treba zajedništvo i istinsko domoljublje.
Ali kad bi se i ostvarila Hrvatska bez podjela iz vaših zamisli, opet netko mora biti vladajući.
U svakom timu postoje različite uloge, kao, na primjer, u nogometu. Nisu svi napadači - netko je golman, netko na boku, u sredini, u napadu. I sasvim je nevažno tko zabije gol, važno je da tim pobjeđuje. Tako je i u politici. Netko će preuzeti odgovornost za upravljanje sustavom, no svi mi ostali moramo biti potpora u ostvarivanju nacionalnih ciljeva. Već sam Danas je borba za radna mjesta i za bolji standard borba za opstojnost hrvatske države. Ako ne ponudimo bolji standard mladim ljudima, oni će domovinu napustiti i nitko ih nema pravo zaustavljati. Taj je cilj danas jednako važan kao što je u devedesetima bilo stvaranje hrvatske države napomenuo kako ne želim da HDZ dođe na vlast zbog vlasti. Kad bi tako bilo, dao Bog da se to nikada ne dogodi. Vlast smatram služenjem svojem narodu i to ću uvijek svjedočiti samo osobnim primjerom. Svi koji me poznaju znaju da sam takav. Nikada nisam poslao vojnika gdje sam nisam bio spreman poći.
Marasovi napadi
Zašto baš vi i HDZ? Pa zar podjele nisu u biti svakih izbora? Teško je tu ostvariti zajedništvo.
Hrvatska demokratska zajednica u ovom trenutku nudi najjasniji i najrealniji program potrebnih promjena i poboljšanja. No, ono što je još važnije, Hrvatska demokratska zajednica okuplja najveći broj kvalitetnih, sposobnih i progresivnih pojedinaca koji su jamac ostvarenja tog programa.
Neki drugi se u kampanji ne ponašaju tako obzirno. Ministar Maras vam je zamjerio što ste završili akademiju JNA?
Već sam u nekim ranijim istupima spomenuo da ja njegujem sasvim drugačiji sustav vrijednosti, koji mi ne ostavlja prostor da ljude dijelim na crne i bijele, vjernike i ateiste, visoke i niske, a ponajmanje da dijelim branitelje na one iz JNA i ostale. Već sam napomenuo da neprijateljski geleri i meci nisu pravili nikakve razlike. U Domovinskom ratu svi smo djelovali kao jedan, s istom svrhom i ciljem. Učili smo jedni od drugih i zajedno stvarali Hrvatsku vojsku, njezinu doktrinu i pobjednički mentalitet. Nisu se isticale različitosti kako bi se jedne istaknulo, a druge potisnulo, nego se na razlike gledalo kao na potencijal kojim smo stvarali temelje hrvatske države.
Maras nije na tome stao. Sad kaže kako je vaša tvrtka dobivala basnoslovne poslove s državom. Zašto vas se Maras uhvatio?
Ne znam kakve motive ima gospodin Maras i time se ne zamaram. No, znakovito je kad netko pokušava graditi svoje snage i prednosti na način da izmišlja slabosti suparnika. Zamislite da u našem razgovoru vi tražite da istaknem svoje snage i prednosti, a ja u odgovoru izmišljam slabosti suparnika. To samo može ukazivati na nedostatak vlastitih vrijednosti.
Prijatelj Kotromanović
Možda Maras govori umjesto vaših izbornih protivnika koji se ne usuđuju ići u otvoreni okršaj?
Ponavljam, ne želim se time zamarati. Mi imamo svoj program, svoje prednosti, svoja uvjerenja i na tome gradimo vjeru u uspjeh. Ja ne želim produbljivati podjele, ne želim ulaziti u sukobe, ne želim biti destruktivan, niti želim naglašavati slabosti naših konkurenata. Ideološkim podjelama nećemo ostvariti bolji život niti ćemo biti bolji ljudi. Samo ćemo produbiti stare podjele i stvoriti nove sukobe, koji nikada nikome nisu donijeli dobro.
Izravni vam je konkurent u X. izbornoj jedinici suborac Kotromanović iz SDP-a. Bili ste dobri prijatelji, hoće li to prijateljstvo sada propasti?
Antu Kotromanovića cijenim kao hrvatskog branitelja, čovjeka koji je sudjelovao u Domovinskom ratu i dao veliki doprinos u stvaranju neovisne i suverene države Hrvatske. Smatram da ljudi koje je spojio rat i teške okolnosti jednostavno ne mogu biti protivnici. Vjerujem da nema te politike koja može uništiti naše prijateljstvo.
Jeste li se nedavno čuli s Kotromanovićem? Što vam je rekao?
Da, čuli smo se, ali sada smo usredotočeni svaki na svoju kampanju. Čini mi se da i dalje obojica stremimo sličnim ciljevima, no pristup ostvarivanju tih ciljeva, način rješavanja ključnih problema hrvatskog društva, kao i izbor prioriteta u njihovu rješavanju potpuno su različiti.
Kakav je Kotromanović bio ministar?
Želim vjerovati da je Ante i kao ministar dao svoj maksimum u razvoju našeg obrambenog sustava, iako na mnoga pitanja za vrijeme SDP-ova mandata nismo dobili odgovore. Primjerice, znate da smo stalno inzistirali na pitanju Strategije nacionalne sigurnosti i drugim strateškim dokumentima vezanim uz sigurnosno-obrambeni sustav, no nikakav pomak nije napravljen. A to je osnova razvoja sigurnosno-obrambenog sustava države.
Znači, na polju obrane i sigurnosti ipak je bilo znatnih propusta?
Strategija nacionalne sigurnosti temeljni je preduvjet u definiranju smjera daljnjeg razvoja sigurnosno-obrambenog sustava. Vlada nije smatrala važnim prepoznati nove sigurnosne ugroze i rizike, a samim time niti definirati potrebne sposobnosti koje moramo razvijati kao odgovor na njih. Mi razgovaramo o tome ispunjava li obrambeni sustav svoje zadaće, odnosno da li dobro odrađuje stvari. Suštinsko je pitanje, međutim, da li odrađuje dobre stvari, a to je pitanje strateškog usmjerenja. Ako nemate definiran strateški smjer, tada je svaki put ispravan, a u tom je kontekstu bespredmetno raspravljati o tome što je napravljeno na operativnoj razini.
A što bi ta Strategija konkretno odredila?
Mi govorimo o konceptu domovinske sigurnosti, kao jednom pristupu u integraciji postojećih sposobnosti i potencijala unutar sigurnosno-obrambenog sustava. Govorimo o tome da konačno moramo shvatiti da su današnje sigurnosne ugroze i rizici kudikamo kompleksniji nego ranije. Odgovori na tu kompleksnost ugroza i rizika ne mogu biti parcijalni, nego moramo integrirati sposobnosti i potencijale vojske, policije, sigurnosno-obavještajnog sustava, civilne zaštite, diplomacije, gospodarstva, sve ovisno o tipu ugroze i veličini tog rizika. Siguran sam da je mnogima danas jasno, nakon ovoga kaosa s izbjegličkom krizom, nespretnosti i nespremnosti s kojima smo se suočavali i u situacijama većih elementarnih nepogoda, da nemamo sustav kriznog upravljanja u kojemu se mora jasno znati tko i kako angažira i upravlja potrebnim elementima cjelokupnog sigurnosnog sustava.
Ništa bez gospodarstva
Koji su prioritetni nacionalni ciljevi na polju sigurnosti?
Sve se u konačnici svodi na kontinuirani razvoj cjelokupnog spektra sposobnosti zaštite vitalnih nacionalnih interesa. Pri tome moramo razmišljati o uravnoteženom razvoju tih sposobnosti i uvažavati gospodarski i ljudski potencijal naše zemlje. Ne smijemo više dopustiti nerazmjer želja i mogućnosti, pri čemu smo često razvijajući jedan skup sposobnosti slabili neke druge sposobnosti. Konkretizirajući rečeno, smatram najvećim prioritetom rast i razvoj gospodarstva, kao temeljnog preduvjeta za daljnji razvoj ostalih sposobnosti države. Stoga će i sigurnosni sustav biti u funkciji jačanja i razvoja hrvatske obrambene industrije i gospodarstva u cjelini.
Što trebamo postići, a što poduzeti za ostvarenje tih ciljeva?
Sigurnost građana Republike Hrvatske temeljna je pretpostavka nacionalne sigurnosti. Kako bismo ostvarili tu temeljnu pretpostavku, moramo razvijati cjelokupni spektar nacionalnih sposobnosti, naravno, uz međunarodne saveze kojima proširujemo te sposobnosti. Sve to značajno povećava zahtjeve za koordinaciju, usklađivanje i jedinstvo napora svih institucija države, a rješenje vidimo u uspostavi sustava domovinske sigurnosti.
Je li Hrvatska danas uopće sigurna zemlja?
Da. U svakom smislu. No, uvijek treba biti oprezni spreman na sve tipove ugroza i rizika s kojima se suočavamo ih možemo biti suočeni.
Granice pod nadzor!
Kako biste vi riješili izbjegličku krizu u Hrvatskoj?
Razvidno je da se svi u Europi, a posebice zemlje na rutama kretanja tog izbjegličkog i migrantskog vala, prioritetno bave posljedicama. Problemi se, međutim, ne rješavaju tako što sanirate posljedice, nego na način da rješavate uzroke pojave tih problema. Naravno, svjesni smo da bi nas promišljanja o uzrocima nesumnjivo mogla usmjeriti na potrebu redefiniranja osnovnih načela međunarodne politike. Za to u ovom trenutku niti imamo vremena niti imamo snage, nego se u međuvremenu moramo znati nositi sa svakodnevnim sigurnosnim izazovima koje generira ova migrantska kriza. U tom smo smislu u stranci razradili devet ključnih preporuka sa svrhom kontrole i upravljanja krizom, od čega je najvažnije istaknuti uspostavu potpunog i odlučnog nadzora hrvatskih državnih granica, što podrazumijeva pojačanu kontrolu granica dodatnim policijskim snagama, dodatnom infrastrukturom i opremom kako bi se potpuno zapriječio nekontroliran i nelegalan prelazak granice. Zadnjih dana mi se čini da se polako uspostavlja određena procedura koja će olakšati tranzit migranata, ali i dalje ostaje pitanje što su naši odgovori u slučaju zatvaranja schengenskih granica.
Biste li postavili žicu na granicu?
Ako nemamo kapacitete i tehnološka rješenja za potpuni nadzor hrvatskih, ali u našem slučaju i europskih granica, morat ćemo razmišljati i o drugim rješenjima. Ne vidim zašto bi bilo pogrešno graditi ogradu ako nam netko sustavno i namjerno povređuje suverenost na našem državnom teritoriju. Kako tumačimo prihvatljivim i normalnim zidanje ograda oko privatnih posjeda, a istovremeno smatramo neprihvatljivim zapriječiti nelegalan ulazak na naš državni teritorij? Kako možemo uopće govoriti o nepovredivosti hrvatskih državnih granica, a sutra garantirati nepovredivost europskih granica, ako nismo u stanju nadzirati i zapriječiti nelegalan i nasilan ulazak u našu zemlju?
Razumijem Orbana
To u istom trenutku ne znači da ne želimo pomoći. Hrvatska je u Domovinskom ratu iskusila progon svojeg stanovništva, iskusila je i zbrinjavanje prognanih, iskazala je solidarnost i nesebično pružala pomoć svim prognanima neovisno o nacionalnosti i vjeri. Mi smo uvijek u takvim situacijama djelovali humano, uz empatiju i razumijevanje potrebitih. To činimo i sada, no mora postojati red i kontrola ulaza u zemlju. Tu ne smije biti iznimaka, jer već sutra možemo zažaliti što smo dopustili nered i kaos i tako ugrozili sigurnost naših građana.
Što mislite o postupcima mađarskog predsjednika Viktora Orbana?
Mi se u prvom redu želimo usmjeriti na sebe i ono što mi možemo napraviti, ne tražeći isprike u ponašanjima naših susjeda, koji u konačnici odlučno kontroliraju svoje državne granice i granice schengenskog prostora. Mađarska je na kraju, kao i Hrvatska, tranzitna zemlja za migrante, i u tom smislu ovisi o potezima Austrije i Njemačke. Iz moje perspektive, ono što rade mađarske vlasti u najmanju je ruku razumljivo.
ZNAM ŠTO ĆE POMOĆI HAJDUKU
Otkad znam za sebe, navijač sam Hajduka i, kao svakom Dalmatincu, Hajduk mi je u srcu. Hajduk je za Dalmaciju daleko više od samog nogometnog kluba. To je svojevrsni sociološki fenomen, jedinstven u Europi. Prema njemu se treba odnositi s poštovanjem, jer Hajduk je simbol našeg mentaliteta, zajedništva, temperamenta. No, to ne znači da se politika treba upletati u Hajduk, u nogomet, u bilo koji klub i bilo koji sport. U prošlosti je oko kluba, ali i oko cijelog hrvatskog nogometa uvijek bilo puno politike i to je rijetko kad donijelo nešto dobro. Sport pripada sportašima, a igra se zbog publike. Politika tu nema što tražiti, kako u Hajduku, tako ni u Dinamu, Rijeci, bilo kojem klubu ili nacionalnom savezu. Ako želimo promjene u nogometu, vrijede ista pravila kao i za sve druge segmente društva prepustimo ga profesionalcima, ljudima od struke, ali ujedno i moralnim vertikalama koje u tim sredinama djeluju. Učimo nove naraštaje pravim vrijednostima, poštenju, iskrenosti, nesebičnosti, jer to je bit sporta.
NISAM NAPUSTIO SABOR
Zašto ste na posljednjim izborima napustili Sabor i vrlo brzo vratili mandat?
Dopustite mi da budem malo određeniji i kažem da nisam napustio Sabor, nego nisam koristio svoje pravo na zastupnički mandat. Ja jesam prikupio dovoljan broj glasova podrške birača u svojoj izbornoj jedinici, no preuzeo sam na sebe dio odgovornosti za relativni izborni neuspjeh i ustupio svoje mjesto u Saboru drugom kandidatu. Osobno sam smatrao da će moje vrijeme biti korisnije u radu HDZ-ova Odbora za nacionalnu sigurnost. Trogodišnji rad u tome odboru mene i mojih suradnika iznjedrio je Strategiju nacionalne sigurnosti, koju smatram izrazito kvalitetnim, korisnim i nacionalno nužnim dokumentom. Rezultati izbora pokazuju kolika je podrška naroda politici koju zastupamo, narod je taj koji određuje kakvu ćemo ulogu preuzeti nakon izbora. U tom smislu slušam volju naroda i nikada neću pretpostavljati sebe i svoje interese interesima hrvatskog naroda.
BRANITELJI SU OGROMAN POTENCIJAL
Ponosan sam na činjenicu da sam dio braniteljske populacije, koja je platila najvišu cijenu za slobodu i neovisnost. To je populacija koja nikad nije kalkulirala, oni su uvijek pretpostavljali nacionalne interese osobnima, ne tražeći nikakav poseban status i privilegije. Osobno smatram da u braniteljskoj populaciji leži ogroman potencijal. Ti su ljudi dokazali da znaju donositi važne odluke u teškim trenucima kad je život ugrožen. U svakoj normalnoj državi to bi se smatralo ogromnim poslovnim potencijalom. Branitelji ne trebaju i ne traže posebne povlastice. Oni trebaju naše poštovanje, ali prije svega sustav kojim će država naći način kako da te ljude, koji su nesumnjivo domoljubi, integrira u društvo. Država treba kvalitetno iskoristiti njihove dokazane vrijednosti, a ne da ih se marginalizira i stigmatizira kao skupinu. Stoga svima jasno poručujemo da su hrvatski branitelji i stradalnici, naši ranjeni, nestali i poginuli suborci, stijena na kojoj će Hrvatska graditi pošteno, otvoreno i prosperitetno društvo u kojemu će svaki dobronamjeran čovjek imati jednaku mogućnost ostvarenja svojih potencijala.
VOJNI ROK JE UKINUO NAROD
Pitanje vraćanja obveznog vojnog roka legitimno je i u određenom kontekstu opravdano. No, treba postaviti pitanje je li to realno. Podsjetit ću vas da mi nismo ukinuli obvezni vojni rok, ukinuo ga je narod, naša mladost. Sjetimo se samo trenda rasta zahtjeva za civilnim služenjem vojnog roka. Taj je trend pokazivao eskalaciju zahtjeva za civilnim služenjem vojnog roka i ukazivao je na nezaustavljivu divergenciju potreba i realnih potencijala. U svakom slučaju, ovo je pitanje koje zaslužuje pozornost i preispitivanje, ali je nužan nacionalni konsenzus, jer bilo kakvo nametanje volje narodu može dovesti do dijametralno suprotnih učinaka.