HDZ-ov eurozastupnik i potpredsjednik Odbora za vanjske poslove EP-a Andrej Plenković za Tportal - u članku objavljenom pod gornjim naslovom - opovrgnuo je konstrukciju Ministarstva vanjskih i europskih poslova da je odmrzavanje imovine obitelji Slobodana Miloševića na Vijeću EU provedeno u okviru „administrativne procedure u kojoj nema rasprave“. Konstrukciju koju je MVEP domislio kako bi odgovorio na raniju Plenkovićevu kritiku toga novoga „grijeha nečinjenja“ Vesne Pusić i njezine administracije.
http://hdz.hr/vijest/eu/video-pusic-odsutjela-ukidanje-sankcija-protiv-m...
O ovoj je temi moglo biti rasprave - da je Hrvatska takvu inicijativu pokrenula! - naglasio je Plenković. Članak prenosimo u cijelosti:
http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/357327/Plenkoviceva-lekcija-Vesni-P...
Vodič kroz diplomaciju
Plenković je istaknuo da su s obzirom na recentnu prošlost za Hrvatsku odluke ovakvog sadržaja prije svega osjetljiva politička pitanja s nizom posljedica te pojasnio da je RH itekako imala niz mogućnosti političkog i diplomatskog djelovanja. U šest točaka jasno je argumentirao svoje stajalište.
1. Hrvatska je mogla tražiti detaljno izvješće i objašnjenje od Europske službe za vanjske odnose (EEAS) i EK, koji su bili predlagatelji, o učincima navedenih mjera EU tijekom proteklih 14 godina. Naime, javnost nije saznala koji su ciljevi ovim mjerama ostvareni.
2. Vlada ili MVEP mogli su informirati hrvatsku javnost da se takva odluka u tijelima Vijeća EU razmatra - makar to bilo i na nadležnim radnim skupinama, a ne na političkoj razini.
3. Hrvatska je mogla upozoriti druge članice EU, EEAS i Komisiju da je potpuno neprimjereno i pogrešno objašnjenje koje se navodi u priopćenju za medije o zaključcima Vijeća za okoliš (a koje je u Luksemburgu prošlog tjedna formalno potvrdilo odluku) da se odluka donosi jer su se „promijenile okolnosti u odnosima EU i Srbije“. Naime, Srbija se, kao zemlja koja je započela pregovore o pristupanju u EU, npr. ne pridružuje stajalištima EU kad je riječ o restriktivnim mjerama prema Rusiji zbog Ukrajine i time šalje političku poruku da ne prati liniju EU u važnim vanjskopolitičkim aktivnostima.
4. Hrvatska je mogla potražiti saveznike među članicama, a i samostalno blokirati usvajanje odluke, budući da se ovakva vrsta odluka mora usvojiti jednoglasno od strane svih članica.
5. U slučaju da su razlozi za ukidanje odluke bili dostatno obrazloženi i argumentirani, Hrvatska je mogla uz usvajanje odluke priložiti izjavu koja bi jasno podsjetila i kvalificirala agresiju Miloševićevog režima na Hrvatsku i druge države, te ukazati na žrtve, ranjene, privremenu okupaciju, materijalne štete i propuštene razvojne godine.
6. Hrvatska je mogla pokazati više senzibiliteta i kvalitetnije procijeniti trenutak njenog usvajanja, te umjesto pristajanja na pismenu proceduru donošenja na nižim razinama, insistirati da se ovo pitanje odgodi ili pak digne na političku razinu Vijeća za vanjske poslove (tj. da o ovoj temi odlučuju ministri vanjskih poslova koji i jesu nadležni, a ne da to usput obavi sektorska formacija Vijeća - za okoliš). Tako se mogla iskoristiti prigoda za osvrt i na vrijednosti Domovinskog rata.
Nesposobnost ili namjera?
Eurozastupnik Plenković ustvrdio je da je očito da su sve redom navedene opcije propuštene. Samo ostaje pitanje - je li riječ o definiranoj politici aktualne vlasti ili o primjeru još jednog nesnalaženja u EU?
