Meni je politika društveni angažman na korist zajednici! * Mladima treba dati priliku da se dokažu! * U europskim okvirima se puno više osjeća služenje ljudima od vladanja narodom! * Pomalo, ali sigurno ide se prema tome da ljudi razumiju da europske teme više nisu vanjska politika, nego domaća - hrvatska! * Trudimo se komunicirati što više s građanima i vidimo napredak! * Treba ustati protiv svega lošega i vjerovati da se borba protiv korupcije i borba za vladavinu zakona, pravdu i opće dobro isplati! * Eurozastupnica Maletić je istinski uzor svima koji od nje učimo - svaki dan nas potiče da budemo što bolji! - istaknula, među inim, glavna tajnica Mladeži Europske puške stranke (YEPP) Andrea Vodanović u intervjuu za Slobodnu Dalmaciju. Intervju u prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Hrvoja Prnjaka.

Ako ste od onih što su sto, ma što sto, milijun posto sigurni da su svi mladi ljudi koji ulaze u politiku karijerni uhljebi, žao mi je što to moram kazati već u prvoj rečenici, čitate krivi tekst. Jer, Andrea Vodanović, Vodičanka u Mladeži HDZ-a koja je na 10. kongresu Mladeži Europske pučke stranke (YEPP) u Portugalu izabrana za glavnu tajnicu najutjecajnijeg europskog političkog podmlatka, svestrana je mlada intelektualka koja trenutno misli kako će ovo ljeto iznaći vremena za volontiranje u izbjegličkom kampu na jugu Italije ili u nekoj arapskoj zemlji. Naime, Andrea, inače već iskusna asistentica u bruxelleskom uredu eurozastupnice Ivane Maletić, govori engleski, talijanski, a arapski je učila dvije godine, kaže iz znatiželje. Završila je prvi stupanj arapskog u školi stranih jezika na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, ali se malo toga sjeća pa bi voljela, ako obveze dopuste, naučiti nešto jezika. 

Doris me prepoznala

Što vas je privuklo u politiku? Kao klinka ste sanjarili da postanete... baš političarka? 

Meni je politika društveni angažman na korist zajednici. Eto, to je bila misao koja me privukla da se stranački aktiviram. Željela sam tada, kao i danas, mijenjati stvari nabolje. Kao klinka sam se borila za obespravljene u razredu i drugdje gdje bih se našla, istovremeno smišljajući različite projekte za društvo oko sebe. Nikad nisam mislila biti političarka. Ne mislim ni danas da jesam. Borim se za ono u što vjerujem da je na korist društvu.

Bili ste najmlađa zastupnica u Skupštini Šibensko-kninske županije. Kako iz ove perspektive gledate na te dane? 

Povjerenje koje mi je ukazano da sa svega 24 godine predstavljam svoje Vodice u Skupštini Šibensko-kninske županije bilo je iznimna čast i odgovornost. Zahvalna sam svima koji su vjerovali u mene i pružili mi priliku da budem glas mladih cijele naše županije, a prije svega mome gradu i gradonačelnici Branki Juričev-Martinčev. Mladima treba dati priliku da se dokažu. Ako treba da i pogriješe, ali da ih se usmjeri i pomogne u uspjehu. 

U čemu se politička kultura u sjedištu EU-a razlikuje od one u Hrvatskoj?

U europskim okvirima se puno više osjeća služenje ljudima od vladanja narodom. Ovdje se razumije da narod bira da mu se služi. Ljudi su važni. Ali ne oni koji su na funkcijama, jer su funkcije prolazne, nego naši sugrađani. Najveća je razlika u komunikaciji. Kada sam 2010. godine došla prvi put na staž u Europski parlament, zamolila sam za sastanak gospođu Doris Pack. Jednostavnim e-mailom - ja sam studentica iz Hrvatske i voljela bih s vama razgovarati o mojoj domovini i njezinom putu u EU. Unatoč pretrpanom rasporedu, našla je vremena za mene. Tri godine poslije, srele smo se u EP na zadnjem sastanku Zajedničkog parlamentarnog odbora Europskog parlamenta i Hrvatskog sabora. Neki od hrvatskih zastupnika koji su bili tu, i kojima sam prišla javiti se, nisu me se sjećali. Doris Pack je znala moje ime, ponovila da mora doći u Vodice i rekla da joj je proslava Gospe od Kapelice u Rogoznici jedna od najljepših uspomena na našu županiju. Eto, to je razlika. 

Poljubac fortune 

Kako ste dospjeli u ured eurozastupnice Ivane Maletić? Ne vjerujete u slučajnosti?

Od 2008. godine, paralelno sa studijem međunarodnih odnosa i diplomacije, Mladež HDZ-a ukazala mi je povjerenje da je predstavljam na mnogim seminarima i konferencijama. Bila sam i stipendistica US State Departmenta u programu Američkog vijeća za mlade političke lidere. Nakon diplome nisam mogla naći posao. Prijavljivala sam se na sve moguće staževe u Hrvatskoj i inozemstvu. U Hrvatskoj nisam mogla raditi za 1.400 kuna jer sam primala naknadu kao županijska vijećnica. Zato sam sezonu 2012. odradila u Bibichevoj vinoteci u Vodicama uz mnoštvo posprdnih pogleda i podsmjeha - i čvrstu odluku da sam 1. listopada u nekom prijevoznom sredstvu koje me vodi negdje gdje ću učiti i raditi u struci. I onda se sreća osmjehnula. Primljena sam na staž u think tank Wilfried Martens centar za europske studije u Bruxellesu. Slobodne dane sačuvala sam za kampanju za europske izbore, a nakon sjajne pobjede svoj sam životopis poslala zastupnici Maletić. Ona mi je pružila priliku ostvariti moj veliki san i postala sam njezina asistentica. Put do ovog posla bio je sve samo ne slučajnost. Vjerujem da se svaki rad kad tad isplati. 

Ipak, život asistenata u sjedištu EU-a nije posve idiličan?

Aha, istina! Sve to vrlo često podsjeća na studentski život. Posebno kada putujemo jednom mjesečno u Strasbourg. Tada svi odsjedamo u jednom stanu i onda je tu sva draž dijeljenja životnog prostora i nekoliko sati sna dnevno s kolegama. Ali zato dijelimo i sve lijepo i sve ružno. Jedna mala velika obitelj sa svim manama i vrlinama. Slavimo rođendane, promocije, ženidbe i sve što se slaviti da. Evo, sad sam ja na redu i na slatkim mukama kako i kada u raspored ugurati proslavu ove nove dužnosti. 

Družite li se vi HDZ-ovci u slobodno vrijeme s asistentima i stažistima SDP-ovih zastupnika?

Naravno! Pa mi smo svi Hrvati! Inače smo poznati kao druželjubivi, što će vam potvrditi kolege sa svih strana Europe. A kad se družimo sa svima, kud li ne bismo i međusobno! Nismo svi politički aktivni, ima nas svega nekoliko koji se aktivno bavimo politikom. Ali je ne zaobilazimo u priči. I bez obzira na razlike, međusobno se poštujemo i pomažemo. 

U Hrvatskoj se nepovjerenje prema političkim elitama često manifestira i kao nepovjerenje u eurozastupnike, pa se više priča o tome kolika su im primanja, ali ne i koliko i što to zapravo rade... Zašto je tomu tako?

Pomalo, ali sigurno ide se prema tome da ljudi razumiju da europske teme više nisu vanjska politika, nego domaća - hrvatska. Još uvijek i brojne novinske kuće europske politike obrađuju unutar redakcija vanjske politike. Mi se trudimo komunicirati što više s građanima i vidimo napredak. Recimo, svaki naš zastupnik ima svoju osobnu web stranicu, profile na društvenim mrežama, svi su govori i podaci o glasovanju javni, kontakt adrese i telefoni dostupni. Možda je javnost nenavikla na toliku transparentnost, ali vjerujem da će se trend promijeniti. 

Slušam 'Godimente' 

Što biste rekli mladima koji, uvjereni da ništa ne mogu promijeniti, ne izlaze na izbore?

Razumijem apatiju, razočaranje i averziju prema politici. Kako među svojim prijateljima i mladima, tako i među odraslima. Mnogi su vođeni idealima ostali razočaram. Ali nema predaje. Treba ustati protiv svega lošega i vjerovati da se borba protiv korupcije u bilo kojem obliku i borba za vladavinu zakona, pravdu i opće dobro isplati. Mene vodi omiljena uzrečica moga tate - Ne predaj se i ne kloni duhom! 

Kako u Belgiji „liječite“ nostalgiju za rodnim Vodicama?

Ah, Vodice moje. Slušam „Godimente“, čitam naše lokalne portale i putujem kući kad god mogu, a trudim se da to bude makar jednom mjesečno.

OVAKVU HRVATSKU ŽELIM... 

Želim Hrvatsku u kojoj ćemo svi živjeti naše domoljublje. Onako kako ga je predsjednica definirala u svom inauguracijskom govoru - domoljublje koje je naše djelo na korist domovini. Takva je Hrvatska vrijedna svake borbe.

MOJ RADNI DAN U BRUXELLESU 

Na posao dolazimo do 9 i iz ureda ne izlazimo prije 11 navečer, a vrlo često i iza ponoći. No, ono što čini naš posao posebnim jest da bez obzira koliko mi radili - 12 ili 15 sati dnevno, naši zastupnici rade još više. Noć prije odlaska u Porto zastupnica Maletić i ja smo izašle zajedno iz ureda oko 1:30. Ujutro sam vidjela da mi je zadnji mail s materijalima poslala u 3 sata. I to je užitak ovog posla. Raditi s ljudima koji ne naređuju, nego inspiriraju, da ono što radiš, radiš više i bolje. Raditi s mojom zastupnicom Maletić koja je istinski uzor svima koji od nje učimo i koja nas svakim danom potiče da budemo što bolji. E, to je gušt.