Doc. dr. sc. Ivan Bagarić, liječnik i humanist, jedan od utemeljitelja HDZ-a te borac za samostalnu Hrvatsku i prava Hrvata u BiH, ratni dragovoljac i general-bojnik HVO-a, preminuo je iznenada u Tomislavgradu u 58. godini života.
Plenkovićevo pismo sućuti
Predsjednik Hrvatske demokratske zajednice i Vlade Republike Hrvatske Andrej Plenković uputio je pismo sućuti u povodu smrti Ivana Bagarića, u kojem stoji:
„Poštovana obitelji Bagarić,
sa žalošću sam primio vijest o iznenadnoj smrti doc. dr. Ivana Bagarića.
U javnosti će g. Ivan Bagarić ostati osobito upamćen kao jedan od utemeljitelja HDZ-a i sudionik 1. Općeg sabora naše stranke 1990. godine, dragovoljac Domovinskog rata, načelnik Saniteta HVO-a te zastupnik u Hrvatskom saboru od 2003. do 2011. godine. Iznimno je bio cijenjen među Hrvatima u BiH za čiju se ravnopravnost zauzimao obnašajući, između ostalog, zastupničku dužnost u Parlamentarnoj skupštini BiH u dva mandata.
Nemjerljiv je njegov doprinos i u donošenju Strategije i Zakona o odnosima Republike Hrvatske i Hrvata izvan RH - koji su stvorili pretpostavke za osnivanje Središnjeg državnog ureda za Hrvate izvan RH i Savjeta za Hrvate izvan RH. I na tome smo mu trajno zahvalni.
U ovim tužnim trenucima za Vašu obitelj, molim Vas da primite izraze duboke i iskrene sućuti u moje osobno ime i u ime Hrvatske demokratske zajednice.“
IVAN BAGARIĆ (11. studenog 1961. - 9. svibnja 2019.)
Ivan Bagarić rođen je 11. studenog 1961. u Mesihovini, Tomislavgrad. Bio je član i HDZ-a RH i HDZ-a BiH. Politički se aktivirao na samom početku rušenja komunističkog sustava i demokratskih promjena te je bio sudionik znamenitoga 1. Općeg sabora HDZ-a 24. i 25. veljače 1990. u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu.
Iste godine na prvim je slobodnim višestranačkim izborima izabran za zastupnika u Parlament BiH (Vijeće općina), a 1995. i u Parlament ustavotvorne skupštine BiH. Od 2003. do 2011. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru - izabran na listi HDZ-a u XI. izbornoj jedinici.
„Bijeli put“
Za vrijeme Domovinskog rata obnašao je dužnost načelnika Glavnog sanitetskog stožera HVO-a. Istaknuo se u organizaciji ratnih bolnica diljem BiH te u humanitarnom radu: s prof. dr. sc. Slobodanom Langom pokrenuo je “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrnu”. Sudjelovao je u pokretanju i izgradnje bolnice u Novoj Biloj, predloživši prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu da bude njen pokrovitelj.
Nakon rata predavao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, čiji je također bio jedan od pokretača. Preminuo je dok je obnašao dužnost ravnatelja Doma zdravlja Tomislavgrad.
