Plenkovićev odgovor na napad Aleksandra Šešelja primjer je svim hrvatskim dužnosnicima da više ne smijemo šutjeti na sve češće izljeve mitomanije, mržnje i primitivizma političkih predstavnika naših istočnih susjeda - poručio je saborski zastupnik i predsjednik Gradskog odbora HDZ-a Grada Splita Petar Škorić na društvenim mrežama.
Škorićevu objavu prenosimo u cijelosti:
Jabuka ne pada daleko od stabla
Na zasjedanju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe svjedočili smo dvama napadima Aleksandra Šešelja, srbijanskog zastupnika i sina ratnog zločinca Vojislava Šešelja, na Hrvatsku i hrvatski državni vrh.
Ovo nije prvi put da srpski političari koriste europsku pozornicu kako bi nabacivanjem raznih mitova i uvreda što više i jače udarili na Hrvatsku. Srpski političari u kontinuitetu, cijelo stoljeće, izvoze svoju nekulturu i primitivizam i tako kontaminiraju ove prostore, ne shvaćajući pri tome da uzroke svojih problema trebaju tražiti u svojim, a ne u tuđim redovima.
Izljevi mitomanije & primitivizma
Na vrlo kvalitetan, jasan i rezolutan način odgovorio im hrvatski premijer Andrej Plenković nabrojivši činjenice o stranci kojoj Šešelj pripada i koju je utemeljio njegov otac, osuđeni ratni zločinac. Šešelj mlađi dobio je odličan odgovor, nakon kojeg se može samo posramiti vlastitih gluposti, nastupa i vokabulara.
Takav kratak i sadržajan odgovor primjer je svima, osobito javnim dužnosnicima u političkom životu naše zemlje, da više ne smijemo šutjeti na sve češće izljeve mitomanije, mržnje i primitivizma političkih predstavnika naših istočnih susjeda. Od političara se očekuju energični i argumentirani odgovori koji će spriječiti da 100 puta izrečena laž ne postane istinom.
Vuk dlaku mijenja
Želim vjerovati da taj izljev dotičnog zastupnika Šešelja nije mišljenje i cijeloga srbijanskoga državnog vrha iako, nažalost, činjenice vrlo često pokazuju suprotno. Ovakva mišljenja i izljevi mržnje u Srbiji se ne samo toleriraju, već i legaliziraju i rehabilitiraju.
U sličnom tonu protekla je i jučerašnja izjava srbijanskog predsjednika Vučića, koji je nakon vojne vježbe poslao neizravnu prijetnju Hrvatskoj. Iako je svoju poruku umotao u celofan da je Srbija „spremna na dijalog i kompromis te opredijeljena za mir“, Vučić se, spominjući Oluju, ponovno vratio stazama ratne retorike i prijetnjama sličnima svom govoru u okupiranoj Glini 1995. godine.
Olujom smo se oslobodili od agresora!
Pritom je zaboravio da Hrvatska Olujom nije napala Srbiju, već je oslobađala svoju zemlju od srbijanskih agresora. Ovakva (post)Miloševićeva Srbija predstavlja trajan faktor nestabilnosti za sve svoje susjede. Na nama je odgovornost da se pobrinemo da ovakvi primitivci koji su u Srbiji u ulozi legitimnih političkih predstavnika ne dobiju još jednu europsku pozornicu za iskazivanje svojih morbidnih ideja i laži - kojih se nikako ne mogu odreći.
