Bez članstva u EU ne bismo bili u prigodi da uz europska sredstva ostvarimo strateški cilj povezivanja juga Hrvatske! * Svjedočimo antieuropskim istupima Živog zida i ostalih, ali nikad od njih nisam čula konkretne prijedloge i alternativna rješenja! * HDZ, kao najveća hrvatska stranka, odgovornom i ozbiljnom politikom pokazuje da je jedina brana od populizma! * Kao i sve velike reforme, i reforma obrazovanja dugotrajan je proces. Kako bi neka reforma bila uspješna, potreban je prije svega politički konsenzus! * Ova Vlada i Sabor donijeli su Zakon o hrvatskim braniteljima i Zakon o Domovinskoj sigurnosti - Pokušaj političkog manipuliranja i licitiranja hrvatstvom neće pasti na plodno tlo! - istaknula je, među ostalim, naša saborska zastupnica Sanja Putica u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju (tjedni prilog Spektar).

Intervju donosimo u cijelosti, zajedno s uvodom urednika Spektra Hrvoja Prnjaka:

Osim kao saborska zastupnica iz redova HDZ-a, Sanja Putica aktivna je i kao voditeljica izaslanstva Hrvatskog sabora u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe. Još proljetos izabrana je i u Središnji odbor Europske pučke stranke u Parlamentarnoj skupštini Vijeća Europe, čije se aktivnosti u ovdašnjoj javnosti još uvijek, unatoč petogodišnjem članstvu Hrvatske u EU, prilično slabo prate, barem dok se u njoj ne pojavi netko poput srbijanskog radikala Aleksandra Šešelja... Uostalom, to je jedan od razloga za razgovor s Puticom, a dakako, tu su i domaće političke aktualnosti, kako u sabornici, tako i u samom HDZ-u. Naravno, sve te obveze nije lako uskladiti, pogotovo ako znamo da joj je polazišna točka Dubrovnik. Uhvatili smo je taman pred let za Zagreb. Kao što znamo, HDZ-u u Saboru treba svaka ruka, s obzirom na „tanku većinu“... Ipak, Puticu prvo pitamo - što za Hrvatsku zapravo znači predsjedanje Vijećem Europe?

- Republika Hrvatska prvi put od početka svoga članstva u Vijeću Europe predsjeda tom institucijom, od 18. svibnja ove godine. Tijekom svih šest mjeseci predsjedanja mnogo je aktivnosti vezanih prvenstveno uz četiri cilja koje je RH utvrdila kao glavna u okviru svoga predsjedanja. To su borba protiv korupcije, učinkovita zaštita prava nacionalnih manjina, decentralizacija u kontekstu jačanja lokalne samouprave i zaštita kulturne baštine, kulturne rute.

Iz toga je jasno kako smo u okviru Vijeća Europe htjeli predstaviti Hrvatsku, ali i potaknuti na razgovor o ovim temama u kojima smo dosad, kao država, napravili bitne iskorake.

Dobar dio javnosti, bojim se, i ne zna za hrvatsko predsjedanje Vijećem Europe. Je li Hrvatska, što mislite, dosad uspjela u dovoljnoj mjeri osvijestiti kod svojih građana članstvo u EU, je li problem možda u tome što benefiti članstva u EU možda još građanima nisu dovoljno
„opipljivi“, dovoljno vidljivi? Kako to promijeniti?

Mislim da je predsjedanje Vijećem Europe i dobra priprema i za javnost, ali i za naše institucije za naše predsjedanje Europskom unijom. Pet godina nakon ulaska u EU, učinci članstva su opipljivi. Itekako se vide u povlačenju novca iz fondova Europske unije, brojnim projektima koji su pokrenuti, usklađivanju pravnog okvira, tržištu, mogućnostima obrazovanja...

Bez članstva u EU ne bismo bili u prigodi uz europska sredstva realizirati gradnju Pelješkog mosta ni ostvariti strateški cilj povezivanja juga Hrvatske. Vlada jasno komunicira proeuropsku politiku i značenje hrvatskog sudjelovanja u europskim institucijama, kao i naše sljedeće strateške političke ciljeve - pristupanje Schengenu i eurozoni. Situacija u susjednim nam državama samo potvrđuje pozitivne učinke našega članstva.

Brana protiv populizma

Izbori diljem Europe pokazuju da jačaju populističke i desne opcije, nerijetko na valu otpora prema imigracijama i na socijalnim pitanjima. Uostalom, i u Vijeću Europe ste svašta čuli od pojedinih govornika. Ima li EU snage ponuditi politiku koja će odoljeti euroskepticizmu, je li se Europa nekako "umorila" od vlastite ideje o zajedništvu, ili mislite da ima svježine da ponudi optimizam europske perspektive?

Jačanje populizma, pa i radikalnijih političkih opcija, ponekad je zabrinjavajuće, no ne mislim da te političke opcije mogu bilo kojoj državi donijeti dugoročniju stabilnost. Uglavnom se vežu samo uz pojedine teme, često ne sagledavajući ukupni geopolitički kontekst. Čini mi se da se nijedna država članica ne osjeća dovoljno jakom sama se uvijek oduprijeti svim izazovima koji dolaze i izvan Europske unije.

Itekako ima prostora za osvježenje europske politike, no to je zajednički posao svih nas koji smo odgovorni u politici, kako hrvatskoj, tako i europskoj. Zato i HDZ, kao najveća hrvatska stranka, odgovornom i ozbiljnom politikom pokazuje da je jedina brana od populizma.

I u Hrvatskoj u posljednje vrijeme jačaju populističke opcije, pa i antieuropski deklarirani političari, kao što su oni iz Živog zida. Što biste poručili građanima, zašto je za Hrvatsku važno članstvo u europskoj obitelji država?

Imali smo nekoliko puta prigodu svjedočiti antieuropskim i euroskeptičnim istupima i Živog zida, ali i drugih lista u Saboru, no nikad od njih nisam čula konkretne prijedloge i ponudu alternative. Razumijem nezadovoljstvo i potrebu za podilaženjem, no politička, sigurnosna, gospodarska pitanja puno su važnija prednost članstva.

Polemike oko najave prosvjeda u Vukovaru kojega je inicirao vaš stranački kolega, gradonačelnik Vukovara Ivan Penava, kao i najnoviji događaji oko uhićenja vozača ministra Tolušića, koji je opet u kumskim odnosima s Milijanom Brkićem, kao jednim od najutjecajnijih ljudi u HDZ-u - potiču teorije o jačanju desnice unutar HDZ-a, odnosno, o navodnim obračunima unutar stranke po toj osnovi. Jesu li te teorije pretjerane ili u HDZ-u stvarno jača struja kojoj sadašnja politika stranke pod vodstvom Andreja Plenkovića valjda nije dovoljno desno; osjećate li i sami takvo što i je li to nešto što može ugroziti HDZ i sadašnju Vladu?

HDZ je bila i ostala stožerna stranka hrvatskog naroda, stranka desnoga centra. Prosvjed u Vukovaru organiziran je od strane Grada Vukovara i gradonačelnik Penava time je htio ukazati na problem procesuiranja zločina koji ne muči samo Vukovarce, nego sve Hrvate, sigurna sam. No, prosvjed na ulicama Vukovara, neće ga riješiti. Ova Vlada i Sabor donijeli su Zakon o hrvatskim braniteljima, dvaput se povećao proračun tog ministarstva, Zakon o Domovinskoj sigurnosti, kvalitetnije i bolje opremanje policije, sigurnost na hrvatskim granicama i cijeli niz mjera. Pokušaj političkog manipuliranja ovom temom neće pasti na plodno tlo. Svatko od nas koji imamo u politici odgovorne uloge i koji našim građanima komuniciramo politiku ima svoj dio odgovornosti. Nadam se da nas je velika većina toga svjesna.

Što se spomenute afere tiče, ne bih je komentirala obzirom na trajanje istrage.

U Vijeću Europe se, među ostalim, govorilo i o BiH. U susjednoj BiH se bliže izbori, ali nema ništa od traženih izmjena Izbornog zakona. I sami ste prije komentirali položaj hrvatskog naroda u BiH, inzistirajući na jednakopravnosti svih naroda. Je li ona moguća uz dosadašnji izborni
model?

Nažalost, nije došlo do izmjena Izbornog zakona u BiH. Vjerujem da bi on unaprijedio Ustavom zajamčenu jednakopravnost triju naroda. Položaj i zaštita prava Hrvata u BiH jedan je od prioriteta ove Vlade i sigurna sam da je na planu trasiranja euroatlantskog puta BiH u tom smislu dosta napravljeno. Za Hrvatsku je iznimno važna stabilnost BiH, njezin gospodarski napredak, a prava i položaj Hrvata od velikog značenja.

Reforma i ograničenja

Članica ste, među ostalim, i saborskog Odbora za obrazovanje, znanost i kulturu, a i radili ste u prosvjeti, pa vas pitam za mišljenje o pilot-projektu kurikularne reforme, koji je ove jeseni krenuo u nekim školama. Kazali ste u jednom intervjuu da je Poljskoj trebalo 13 godina za implementiranje novoga kurikuluma. Neće valjda i nama toliko trebati?

Iskreno se nadam da neće. Kao i svi veliki reformski procesi, i reforma sustava obrazovanja dugotrajan je proces. Kako bi neka reforma bila uspješna, potreban je prije svega politički konsenzus. Tek je krenula eksperimentalna provedba pod nazivom „Škola za život“ i treba vidjeti mjerljive i egzaktne podatke na kraju tog ciklusa.

Nažalost, na samom početku dogodile su se određene nespretnosti, no pustimo vrijeme... Vjerujem da će biti snage da reforma obuhvati cijeli obrazovni sustav i tako odgovori potrebama 21. stoljeća. Na sjednicama saborskog Odbora iznosim konkretne prijedloge s obzirom da dolazim iz tog sustava, a jedan od najvažnijih ciljeva je, uz demografske pokazatelje, i dostojanstvo struke, kvaliteta obrazovanja i škole, suživot obrazovnih institucija s realnim sektorom.

Svi se slažemo da su problemi školstva u tome što je poprilično staromodno, da se previše polaže na „bubanje“, učenje podataka i činjenica, a manje na poticanje kreativnosti i analitičnosti. I sami ste, rekoh, radili u prosvjeti. Pa zašto nam onda toliko treba za nužne promjene, pogotovo ako znamo za neusklađenost kvota u školstvu i potreba tržišta rada, koje ima svoj ritam promjena?

Iz svog iskustva mogu reći kako su velikom broju kreativnih ljudi financije najčešće ograničavajući čimbenik. No, mogućnost prijavljivanja projekata na fondove Europske unije otvara jako puno mogućnosti i u sustavu obrazovanja. Ministarstvo gospodarstva i Ministarstvo rada i mirovinskog sustava aktivno sudjeluju u donošenju pravilnika i zakona i vjerujem da ćemo svi skupa znati  odgovoriti na izazove tržišta rada kroz upisne kvote, licencije i dopusnice.

Hoće li Pelješki most zaustaviti odlazak mladih ljudi uz Dubrovnika, tj. hoće li pripomoći da se i mnogi koji su pošli u Zagreb na studije možda vrate raditi i stvarati obitelji u Gradu? I sami ste studirali u Zagrebu, imali iste dvojbe?

Dubrovnik nema toliko izraženi demografski problem, no Pelješki je most za grad i županiju, ali i za cijelu Hrvatsku, najvažniji projekt od početka samostalnosti. To je pravi i opipljivi pokazatelj koristi od
članstva u Europskoj uniji. Činjenica da je Hrvatska bila teritorijalno razjedinjena, da je jug Hrvatske prometno vrlo često potpuno izoliran napokon će biti prošlost. Vjerujem kako će gradnja Pelješkoga mosta imati višestruke učinke i na graditeljski sektor, turizam, poljoprivredu, razvoj Pelješca, Korčule i cijeloga dubrovačkog kraja.

Smeta li vam kao građanki Dubrovnika što se, primjerice, o brzoj cesti Dubrovnik - Zračna luka govori od sedamdesetih godina prošlog stoljeća, a još uvijek je, evo, čekamo?

Vrlo je teško ponekad pomiriti Dubrovnik kao turističko odredište i grad po mjeri građana, no gradska uprava poduzima velike napore kako bi se postigla ravnoteža. Ukupan promet, ne samo prema Zračnoj luci Dubrovnik, nego i prema Crnoj Gori, Albaniji i dalje ide tom starom cestom. Velika investicija u Zračnoj luci, i one u Luci Dubrovnik, neće dobiti svoju punu primjenu dok se ta cesta ne realizira. Nadam se da će se u našim općinama naći rješenja za složene imovinskopravne odnose i da će Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture, zajedno s ostalim sudionicima, pokrenuti
projekt.

Turizam i golf na Srđu

Golf na Srđu projekt je oko kojeg su se u Dubrovniku dugo lomila koplja, a čitava priča je odjeknula i daleko izvan Grada. I sada, umjesto projekta, priljeva kapitala i gostiju, prijete nam enormni zahtjevi za odštetom? Je li to dobra poruka drugim potencijalnim investitorima tog tipa?

Od početka rasprave o projektu na Srđu, moj je stav nepromijenjen. Podsjećam samo na rezultat referenduma prigodom kojega su se građani Dubrovnika izjasnili. Još uvijek mislim da će se naći kompromisno rješenje za investiciju u zakonskim i planskim okvirima.

Kod golfa na projektu očito je dio problema bio i u nedostatku jasne vizije razvoja Grada i okolice. Isto se posljednjih godina očitovalo i u turizmu, gdje je omasovljenje dovelo do iseljavanja stanovništva iz povijesne jezgre. Kako stati na kraj stihijskom razvoju turizma u kojem je samo profit bitan, hoće li u tom smislu pomoći program „Respect the City“ aktualne dubrovačke vlasti i gradonačelnika Mate Frankovića?

Svi smo u Dubrovniku svjesni novih izazova i turističkih brojki. Gradska uprava na čelu s gradonačelnikom Frankovićem već je dosta napravila na tom planu, od projekta „Respect the City“ do kvalitetnih pregovara sa svjetskim udruženjem kruzing-kompanija. Dubrovnik živi od turizma i nije lako pomiriti interese kompanija, hotelskih kuća, ugostitelja, privatnih iznajmljivača i građana. No, mislim da je otvorena komunikacija gradske uprave dovela do poboljšanja.

U Saboru ste branili donošenje Istanbulske konvencije. Jesu li se u međuvremenu opravdale strepnje onih koji su se bojali, ne znam ni ja sve čega, da će im netko suprotnog spola upadati u zahod na javnom mjestu...? S druge strane, jesu li žene zaštićenije nakon donošenja Istanbulske
deklaracije?

Nažalost, još se uvijek znaju čuti neutemeljeni razgovori o konvenciji. Mislim da se nakon jasnih pokazatelja i statističkih podataka nismo kao država imali pravo oglušiti na donošenje konvencije. Neke je dijelove možda i samo Vijeće Europe, koje je donijelo konvenciju, moglo možda spretnije komunicirati, no ne vidim ništa sporno. Republika Hrvatska i dalje je odgovorna za unaprjeđenje zakona koji će štititi žrtve i obitelj ukupno od nasilja, kao i sve druge ranjive skupine. Nakon usvajanja
konvencije, svi trebamo raditi na edukaciji i prevenciji.

Putem decentralizacije

Jedina ste saborska zastupnica iz Dubrovnika u ovom sazivu Sabora. Obraćaju li vam se građani kad ste u Dubrovniku, nadajući se da biste im mogli pomoći u rješavanju nekih problema. S kakvim pritužbama se najčešće obraćaju?

Naravno da mi se obraćaju. Veliko mi je zadovoljstvo kad mogu pomoći na bilo koji način, a to i doživljavam kao najveći dio svog posla i angažmana. Javni posao je služenje u prvom redu.

Ima li aktualna vlast sluha za probleme o kakvima slušate od Dubrovčana i stanovnika Dubrovačko-neretvanske županije? Ili je pravo pitanje - imamo li previše centraliziranu državu pa se previše toga rješava u Zagrebu umjesto da jačamo lokalnu upravu i samoupravu?

Još se uvijek glavnina pitanja rješava na razini ministarstava i državne uprave, no ide se putem decentralizacije i jačanja lokalne samouprave, što pokazuju i brojni zakoni kojima se daje ingerencija jedinicama regionalne i lokalne samouprave.

Čime se sve bavite ovih dana, pretpostavljam da aktivnosti i radnih zadaća ne manjka?

Osim redovnog posla u Saboru, praćenja zakona i rasprava, sudjelovanja u radu Odbora, intenzivno traju pripreme za konferenciju Parlamentarne skupštine Vijeća Europe u Dubrovniku, kojoj je domaćin Hrvatski sabor i Grad Dubrovnik, na koju sam iznimno ponosna. Uskoro me očekuje i
sudjelovanje na kongresu žena zastupnica u parlamentima država EU u Londonu. Osim toga, radim na realizaciji dviju humanitarnih akcija, za Opću bolnicu Dubrovnik i jednog koncerta, tako da je uvijek dinamično i zanimljivo.

Kad bi vas stranka stavila na listu za Europski parlament, pretpostavljam da biste razmislili o prihvaćanju?

Ne razmišljam, iskreno, o tome. Zaokupljena sam i zadovoljna svojim poslom i svime što radim.