Novi ministar - iste proračunske rupe! Tako bi se mogao opisati dosadašnji (ne)rad Borisa Lalovca, ministra financija koji po uzoru na svoga bivšeg šefa Slavka Linića nastavlja provoditi katastrofalnu, represivnu poreznu politiku gurajući naše gospodarstvo u ponor. Lalovac je, naime, najavio još jedan rebalans proračuna u rujnu.
Rješenja nemaju, ali izgovora ne manjka!
Vladajući krivca nalaze u lošoj turističkoj sezoni, poplavi, manjem prihodu od PDV-a... Ukratko, rješenja nemaju, ali izgovora ne nedostaje. Izgovora kojima, međutim, ne uspijevaju prikriti svoju nesposobnost u upravljanju državnim financijama. Uostalom, potpredsjednik Kluba zastupnika HDZ-a i bivši ministar financija Ivan Šuker još je u travnju (prije, primjerice srpanjske turističke rupe!) prognozirao da će Vlada najesen ponovno posegnuti za rebalansom.
http://www.hdz.hr/vijest/iz-sabora/o-novim-antideficit-mjerama-vladinu-n...
Šuker je tako i ovih dana za niz medija komentirao ne samo najavljeni (očekivani) rebalans, nego i SDP-ov fiskalni avanturizam, kolaps zdravstvenog sustava, pad industrijske proizvodnje... U cijelosti donosimo Šukerovu izjavu za Novu TV, a u nastavku članka sažetak njegovih poruka o navedenim temama.
Loš rebalans u krivo vrijeme
Ovo je još jedan rebalans koji nije posljedica strukturnih reformi te koji se opet radi 'ad hoc' i u krivo vrijeme. Vlada je prije pokušavala riješiti problem povećanjem poreza, a sada rezanjima, no više nije toliki problem ovogodišnji proračun, koliko onaj za iduću godinu. Ova vlada u tri godine mandata nije naučila - što je tužno - da kvalitetan rebalans može biti posljedica isključivo strukturnih reformi.
Hrvatska će se od sljedeće godine, nažalost, naći pod europskim sankcijama, a jedini razlog tome je nesposobnost SDP-ove vlade koja nije u stanju provesti te reforme. Krajnje je vrijeme da pokažu što kane napraviti u zdravstvu, prosvjeti, državnoj upravi… Prave reforme dugoročno donose smanjenje rashodovne strane, ali, ono što je najvažnije - donose i kvalitetniju prihodovnu stranu bez povećanja poreza. Štoviše, kvalitetne reforme u danom će trenutku stvoriti priliku da se određeni porezi i smanje. No za prave reforme potrebna je politička volja, a ona u ovoj vladi ne postoji.
Vladina „sanacija“ zdravstva
Napokon se mora definirati oblik zdravstvenih usluga, njihova cijena i mreža zdravstvenih ustanova. Dok se to ne napravi, outsourcing i izdvajanje iz Riznice priče su za malu djecu. To je kozmetika! Iz godine u godinu slušamo o sanaciji zdravstva, a onda se osiguraju ista ili manja sredstva nego predhodne godine. Vlada je tako stvorila tri, četiri milijarde kuna minusa i dovela zdravstvo u ovakvu situaciju. Nažalost, obistinilo se sve što smo im mi, kao oporbeni zastupnici, govorili za vrijeme donošenja i proračuna i prijašnjeg rebalansa. Još je zapravo i gore nego što smo predviđali.
Katastrofalna porezna politika
Ako ministar Lalovac želi nešto konkretno napraviti, mora izići i s konkretnim prijedlogom. Tek tada se o tome može razgovarati. On jedan dan priča da će ukinuti stopu poreza na dohodak od 40 posto, drugi dan da će povećati neoporezivi dio, a na kraju tvrdi da će promijeniti porezne razrede. To je smiješno. No i ta priča o izmjeni Zakona o porezu na dohodak tek je još jedno priznanje pogrešne porezne politike ove vlade. Jer upravo su oni napravili totalni nered u poreznim razredima i osnovicama za oporezivanje! Ministar Lalovac - nakon promašaja s doprinosima i PDV-om - sad priznaje da su pogriješili i s porezom na dohodak. To samo govori o tome da cijelo vrijeme vode apsolutno krivu ekonomsku, fiskalnu i poreznu politiku.
Pad industrijske proizvodnje
Gledajući sve makroekonomske pokazatelje i prihodovnu stranu proračuna, jasno je da se trend rasta industrijske proizvodnje jednostavno nije mogao nastaviti jer ni u čemu nije imao uporište. Pad industrijske proizvodnje od 1,7 posto na godišnjoj razini te rekordan udio bruto inozemnog duga u BDP-u očekivana je posljedica „lutanja“ vladajućih. Bilo je samo pitanje vremena kada će se ti negativni trendovi pojaviti. Bolje reći vratiti. Donedavni takozvani rast u zadnjih nekoliko mjeseci nije bio rezultat sustavne Vladine politike, nego posljedica okružja koje nam je u jednom trenutku dalo pozitivne naznake. Vlada je tada trebala nešto poduzeti, ali nije. Stoga i imamo ovakve rezultate.
