Kukuriku saborska većina izglasovala je još jedan rebalans državnog proračuna. 77 zastupnika se izjasnilo ZA - samo jedan više od potrebnih 76! Vlada je očito postigla dogovor s predstavnicima manjina - koji su sve do jučer bili protiv rebalansa.
Cijena njihovih glasova, presudnih, iznosi 600 tisuća kuna, koliko će se prema usvojenome Vladinu amandmanu izdvojiti iz proračuna Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa za poticanje obrazovanja nacionalnih manjina. O čemu se u ime Kluba zastupnika HDZ-a očitovao Ivan Šuker:
O rebalansu ovogodišnjeg proračuna, proračunu za iduću godinu, ali i svim ostalim neuralgičnim financijskim temama, sinoć je u emisiji Otvoreno (HTV 1) - oči u oči s ministrom Borisom Lalovcem (SDP) - govorio naš saborski zastupnik i doktor ekonomskih znanosti Goran Marić. Prenosimo neke od njegovih argumenata kojima je poklopio i preklopio Lalovčeve magle i floskule:
Diletantski pristup izradi proračuna
Državni proračun ne podnosi površnost i neozbiljnost. Kada je SDP-ova vlada donosila proračun za 2013. godinu, za 2014. bio je projiciran rast od 3 posto, a za 2015. od 3.5 posto. Sada se, međutim, u prijedlogu proračuna za 2015. predviđa rast od 0.5 posto - što znači da su promašili za 700 posto! To pokazuje kolika je bila razina njihove neozbiljnosti. A i ovaj je proračun ionako neodrživ - prihodi se neće ostvariti, a rashodi će se probiti.
Nespremnost za EU fondove
Državne bolnice koje su ostale na proračunskim sredstvima ostvarit će gubitak, a taj će se novac nadoknaditi povećanjem deficita. Prihodi se neće moći ostvariti jer se najviše očekuje u onom segmentu u kojem je SDP dokazano najnespremniji - a to je povlačenje sredstava iz EU! Hrvatska je - svi nažalost znamo - na posljednjem mjestu od svih članica Europske Unije po povlačenju novca iz EU fondova. I a toj nesposobnosti Vlada temelji „najsnažnije“ rezultate!?
Nepravedni porezni sustav
Ova vlada ne provodi nikakve porezne mini-reforme, nego kontinuirano eksperimentira s porezima i obmanjuje javnost. Izmjenom poreza na dohodak SDP daje više onima koji ionako imaju više! Toj izmjeni se moralo selektivno pristupiti - do određenog iznosa plaće DA, ali iznad toga NE!
Treba biti vrlo oprezan u ocjenama da li promjena poreza na dohodak utječe na potrošnju. Većina sredstava iz povećanja plaće onima koji imaju neto plaću ispod 5.000 kuna neće ići u potrošnju, nego na podmirivanje minusa po tekućim računima i za ovrhe. Deset pojedinaca, oni siromašniji, imat će manje povećanu neto plaću od jednog jedinog pojedinca, onog bogatijeg! Porezni sustav mora biti i pravedan! Ovaj to nije!
Rezanje plaća & paradoks štednje
Rezanje plaća vodi paradoksu štednje. Povećanjem štednje, naime, smanjuje se potrošnja, smanjenjem potrošnje povećavaju se zalihe, povećanjem zaliha smanjuje se proizvodnja, a smanjenjem proizvodnje dolazi do otpuštanja radnika. Dakle, povećava se nezaposlenost, čime se smanjuje raspoloživi dohodak i na kraju se smanjuje štednja što nas dovodi do paradoksa štednje.
