U Antunovcu su jučer - o 24. godišnjici okupacije ovog slavonskog mjesta - kod spomen-obilježja na mjestu masovne grobnice položeni vijenci i zapaljene svijeće u sjećanje na 42 poginula branitelja i civila. Potom je u zajedničkoj molitvi odana počast svim poginulima u Domovinskom ratu.
U spomen na heroje
Uz brojne članove obitelji poginulih, stanovnike Antunovca i braniteljske udruge, vijenac je položio i svijeću zapalio predsjednik osječko-baranjskog HDZ-a (načelnik Općine Antunovac i izabrani saborski zastupnik) Ivan Anušić. Naglasio je da kako vrijeme prolazi, sve je više zanimanja mladih naraštaja za povijesne događaje iz vremena obrane jedine nam Domovine.
- U obilježavanje ovog tužnog događaja uključili su se svi naraštaji Antunovčana, ali i naši brojni prijatelji. Održana je sinoć „Večer sjećanja“ koju su vodile učiteljice Osnovne škole „Antunovac“ - potaknute zanimanjem učenika o događajima iz Domovinskog rata u Antunovcu, ali i Osijeku. Tema ovogodišnje „Večeri sjećanja“ bila je „Moj Osijek se ne da“, a posebno zahvaljujem profesorici povijesti Nataliji Bulić-Kuić koja si daje truda i vremena našu djecu učiti istini o Domovinskom ratu.
I život za Hrvatsku
U Antunovcu je u vječno sjećanje na žrtvu koju su podnijeli branitelji i civili za hrvatsku slobodu podignuta spomen-kapelica u kojoj se nalaze 42 fotografije heroja koji su na antunovačkoj crti bojišnice dali svoje živote za Hrvatsku. Među fotografijama su one poginulih branitelja, pripadnika zagrebačke 101. brigade - njihovi suborci i prijatelji i na ovogodišnju obljetnicu stigli su u velikom broju. A održan je polu-maraton - utrka duga 25 kilometara od Osijeka preko Rosinjače, Nemetina i Tenje do Antunovca - u čast svih onih koji su dali svoje živote u borbi za ostvarenje tisućljetnog sna o slobodnoj i neovisnoj Hrvatskoj.
Sjećanje na ponosne dane
Načelnik Anušić - koji je i sam sudjelovao kao dragovoljac u obrani svoje ponosne slavonske ravni - prisjetio se teških, ali ponosnih dana iz 1991., obrane i stvaranja samostalne Hrvatske.
- Dani poput ovoga, mjesta sjećanja koja smo posjetili, imena i događaji kojih smo se sjetili, moja su ključna motivacija za sve aktivnosti koje pokrećem u Općini Antunovac. Naša prošlost nam treba biti izvor nadahnuća i htijenja da uredimo sredinu i državu u kojoj živimo. Još uvijek se ne osjećam spokojno pred fotografijama mojih poginulih mještana i suboraca - još uvijek nismo ostvarili njihov san o Hrvatskoj, kakav su oni nosili u srcu i za koju su bili spremni na ultimativnu žrtvu - položiti život na oltar Domovine. I zato mi je ovaj dan, koliko god bio težak i tjeskoban - jer bol zbog gubitka ne jenjava - istodobno dan ponosa i motivacije da se borim još više. Te da, konačno, od Hrvatske napravimo državu vrijednu svake sekunde života kojega naši poginuli suborci i mještani nisu imali. Samo pravi domoljubi iz povijesti uzimaju ono najbolje - samo pravi domoljubi mogu Hrvatsku usmjeriti na put pravde i prosperiteta.
DA SE NE ZABORAVI
Nakon pada Vukovara u studenom 1991. na slavonskom bojištu nizali su se tragični događaji - među kojima je i pad Antunovca. Obrana ove općine uspostavljena je na farmi „Orlovnjak“ u lipnju 1991. - od tada su trajali kontinuirani napadi jedinica tzv. JNA potpomognute paravojnim srpskim jedinicama. Malobrojni i slabije naoružani branitelji pružili su snažan otpor neprijatelju, no izloženi neprestanim kombiniranim artiljerijsko-pješačkim napadima bili su prinuđeni povući se i utvrditi drugu crtu obrane. Farma „Orlovnjak“ okupirana je 6. listopada, a Antunovac 5. listopada 1991. No, hrabri branitelji zaustavili su daljnji prodor neprijatelja te je crta bojišnice ostala stabilizirana sve do mirne reintegracije Hrvatskog podunavlja - kada je ostvarena potpuna teritorijalna cjelovitost Republike Hrvatske. Branitelji, u našim ste mislima i molitvama.
