Anđelko Stričak,predsjednik ŽO HDZ Varaždinske županije uvodno je uputio čestitku pripadnicimaproslavljene Sedme gardijske brigade, legendarnih "Puma", koji ovihdana obilježavaju 20 godina osnivanja te postrojbe Hrvatske vojske. Istaknuo jekako bez velikog doprinosa hrabrih Zagoraca, Podravaca i Međimuraca, koji suuglavnom popunjavali redove Sedme gardijske brigade, ne bi bilo ni najvećihvojnih uspjeha u oslobođenju domovine. Sedma gardijska brigada, rekao je,sudjelovala je u najtežim bitkama i zato joj s pravom pripada epitet jedne od najslavnijihpostrojbi Hrvatske vojske.

                   Govoreći ooslobađajućoj haškoj presudi generalima Gotovini i Markaču, Stričak je istaknuoda ni jednog trenutka nije dvojio u nevinost naših generala. Kao Markačevspecijalac, dodao je da su on i njegovi suborci svih ovih godina obilaziliHrvatsku s Markačevom slikom i porukom o nevinosti generala, a da su im sepritom suprotstavljali mnogi koji danas zdušno plješću haškoj odluci. Prisjetiose i trenutka kada je prije šest godina general Markač bio nazočan svečanostipolaganja vijenaca na gospićkom groblju, ali je ostao izvan ograde groblja,kako svojom nazočnošću komemoraciji ne bi "provocirao" haškotužiteljstvo.

                    Kad je riječ oistinama  i nespornim činjenicama odogađajima iz Domovinskog rata, Stričak je naglasio: "Nikome tko jezaslužan ne treba oduzeti ni milimetar tih zasluga, ali se ne smiju kilometrizasluga pripisati onima koji ih objektivno nisu zaslužili". Predsjednik ŽOHDZ Anđelko Stričak na taj je način slikovito reagirao na prošlotjedno ničimutemeljeno glorificiranje uloge Radimira Čačića u oslobađanju Varaždina isjeverozapadne Hrvatske, pri čemu su hrvatske oružane snage postalesedmerostruko bogatije vojnim naoružanjem. U "Jutarnjem listu" seprošlog tjedna, odmah po objavi presude mađarskog suda, pojavio članak o"liku i djelu" Radimira Čačića u kojem se imputira da mu predsjednikTuđman nikad nije mogao oprostiti što je baš on (Čačić) oslobodio varaždinskevojarne. Na tu notornu laž koja se povremeno kao "neosporna istina"pojavljuje u domaćim medijima danas su na tiskovnoj konferenciji činjenicama idokumentima utemeljeno odgovorili ratni gradonačelnik Varaždina Stjepan Adanić,zapovjednik obrane grada i ratni zapovjednik 104. brigade Ivan Rukljić, tezapovjednik tadašnjih Odreda narodne zaštite Krešimir Čop.

Rečeno je da je velika varaždinska pobjeda u Domovinskom ratu rezultatzajedničkog, sinergijskog i planskog djelovanja svih obrambenih strukturapredvođenih HDZ-om koji je tada obnašao vlast na području grada i cijeleregije. Odredi narodne zaštite pritom su, kako je svjedočio Čop, bili prve,najprije nenaoružane, a nedugo zatim i naoružane postrojbe dragovoljaca, kojesu pripadnici tadašnje JNA i KOS-a nazivali i "HDZ-ovom vojskom". No,obrambene pripreme obavljale su se i u redovima hrvatske policije koja je bilaprva legitimna oružana sila mlade, tek stvarane, hrvatske države.

U ljeto 1991. godine formirana je i 104. brigada HV, pa su i njezinipripadnici imali važno mjesto u oslobađajućim akcijama tijekom Varaždinskihdana rata. Na te je dane podsjetio Ivan Rukljić, zapovjednik 104. brigade, kojije, među ostalim, rekao: "Bilo je raznih "osloboditelja" koji susebi pokušali pripisati dio zasluga, ali "dotični gospodin" je u tomeotišao najdalje i to vrijeđa sve ljude koji su vodili ili sudjelovali u timaktivnostima. On se, uostalom, domaćoj i europskoj javnosti već odavnopredstavio kao bahat, arogantan i lažljiv lik." - ustvrdio je Rukljić.Pozvao je novinare da ne vjeruju senzacionalističkim napisima, nego da zapisanje o temama iz Domovinskog rata koriste činjenice i povijesne podatke, težive sudionike tih događanja.

Stjepan Adanić, tadašnji predsjednik Skupštine općine Varaždin, uvodno sepridružio čestitki pripadnicima Sedme gardijske brigade – "Puma", tepodsjetio na veliki doprinos koji su pripadnici vojske i policije, kao imnogobrojni dragovoljci s ovog područja dali u Domovinskom ratu. Govoreći oobrambenim pripremama i tijeku ratnih aktivnosti u rujnu 1991. godine, Adanićje podsjetio da su jugo-oficiri još u svibnju i lipnju 1991. godine prijetilikako će uništiti policijske i (prema njihovu tumačenju) paravojne postrojbe,koje je u to vrijeme formirala legalno izabrana hrvatska vlast. Iznio je i nizkronoloških činjenica među kojima i ključni trenutak kada je predsjednik Tuđmanizdao zapovijed za početak borbenih djelovanja prema pripadnicima tadašnje JNA.Ključnim momentom za oslobađanje ovog dijela Hrvatske označio je zauzimanjevojarne "Jalkovečke žrtve" i velikog skladišta vojnog naoružanja naBanjšćini. Govoreći o ulozi i doprinosu Radimira Čačića, Adanić je istaknuo:"Čačić se, istina, pred kraj pojavio u Kriznom štabu koji je rukovodiosvim aktivnostima. Među ostalim, vozio me na Varaždinbreg kad je tadašnjipredsjednik Vlade RH dr. Franjo Gregorić došao iznenada u posjet Varaždinu, abio je u dva navrata i sudionik pregovora s generalom Trifunovićem, pa je čak spredsjednikom Kriznog štaba Čedomilom Cesarcem i pripadnicima policijskogosiguranja koje je vodio Ilija Ivezić, pratio konvoj starješina i vojnika nakonpredaje 22. rujna do srbijanske granice. Sve je odluke, u Varaždinskim danimarata, pa i onu o zauzimanju vojarni, donio Krizni štab većinom glasova. Čačićje, dakle neosporno imao određeno mjesto u tim povijesnim događajima, ali niizbliza onakvo kakvo mu se sada pripisuje. Mi nemamo namjeru nikome dodavatiniti osporavati zasluge, ali bitan kriterij za to je istina. Meni je na srcuHrvatska, moj dragi Varaždin, pravda i istina" –zaključio je StjepanAdanić.