Više od stotinu hrvatskih stručnjaka - plus suradnici iz inozemstva - sudjelovalo je u izradi HDZ-ova Programa gospodarskog oporavka i zapošljavanja! * Dok HDZ s IFO institutom kreira cjeloviti gospodarski program, SDP-ova vlada s američkim PR-ovcima pokušava šminkati svoj imidž kako bi osvojila koji postotak više! * U kvalitetu našeg partnera, IFO instituta, nitko ne bi smio sumnjati: to je jedan od najvažnijih europskih think-tankova! * HDZ kao narodnjačka i demokršćanska stranka insistira, suprotno neoliberalnoj doktrini, da se građani zaštite i da im se osiguraju prava! * - istaknuo je, među ostalim, predsjednik HDZ-ova Odbora za financije (i docent na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu) dr. sc. Tomislav Ćorić u opširnom intervjuu u nedjeljnom Jutarnjem listu. Razgovor prenosimo u cijelosti, skupa s uvodom novinara Ratka Boškovića:

Nakon što su predsjednik IFO instituta prof. Hans-Werner Sinn i Tomislav Karamarko početkom srpnja 2014. potpisali memorandum o suradnji, u rujnu su HDZ-ova Zaklada hrvatskog državnog zavjeta i njemački think-tank IFO potpisali sporazum o suradnji na zajedničkom projektu „Kratkoročni i dugoročni uvjeti za jačanje održivog razvoja i zapošljavanja u Hrvatskoj“. 

http://www.hdz.hr/vijest/nacionalne/ugovor-s-njemackim-ifo-institutom-o-...

Čim su se prve naznake tog projekta pojavile u javnosti, uslijedila je brza reakcija koalicijske vlade. Otvarajući novu cestu u Jelsi na Hvaru, premijer Milanović rekao je da je zadnji put kad je netko probao pisati ekonomski program za Hrvatsku „izvan Hrvatske, to bio Staljin, 1946. ili '47. godine“ te da „o tom pitanju Hrvatska ne treba savjete“. 

http://www.hdz.hr/vijest/nacionalne/video-u-bavarskoj-je-nezaposlenost-s...

O tome kako je došlo do suradnje HDZ-a i poznatoga minhenskog instituta razgovaramo s dr. sc. Tomislavom Ćorićem, predsjednikom HDZ-ova Odbora za financije i docentom na zagrebačkom Ekonomskom fakultetu. 

Prilagodba gospodarstva DDR-a

„Reference IFO instituta uistinu su sjajne“, kaže Ćorić, „u jednom od ključnih trenutaka u njemačkoj povijesti, u prilagodbi i uključivanju gospodarstva bivše Istočne Njemačke u tržište tadašnje Zapadne Njemačke, najveći dio koncepta razvio je upravo taj institut. O IFO institutu možemo govoriti kao o jednom od najznačajnijih europskih think-tankova u ovom trenutku, a njegov čelnik Hans-Werner Sinn sigurno je jedan od najznačajnijih europskih ekonomista. Tako da u kvalitetu IFO instituta kao partnera u kreiranju gospodarskog programa HDZ-a i pomoći domaćim stručnjacima nikako ne treba sumnjati“. 

Kako je došlo do suradnje i ugovora baš s tim institutom? Je li razmatran i netko drugi? 

- Tu suradnju treba zahvaliti međunarodnim kontaktima vrha HDZ-a i čelnika Zaklade hrvatskog državnog zavjeta. S njemačke strane suradnji je svojim angažmanom znatno pridonio Klaus-Peter Wilsch, zastupnik CDU-a i osnivač skupine njemačko-hrvatskog prijateljstva na razini Bundestaga. Temeljem sjajnih referenci, i s obzirom na ekonomsku platformu s koje djeluje IFO institut, kao i na ekonomsku platformu HDZ-ova programa, a to je socijalno-tržišna ekonomija, IFO institut se pokazao kao najbolji izbor. 

IFO je poznat po ordoliberalnoj orijentaciji, Sinn se nedavno javno zauzeo za povratak Njemačke tradiciji ordoliberalizma? 

- Tako je, IFO institut uistinu je poznat po svojoj ordoliberalnoj doktrini koju slijede Sinn, ali i Institut, naglašavajući pozitivnu ulogu države, prvenstveno u formiranju zdravog regulatornog okvira, ali i razvoja zdrave inicijative na tržištu i potpune poduzetničke slobode, koja ni na koji način ne smije biti ometana. Bitna uloga države ogleda se u kreiranju takvog okružja u kojem se privatna inicijativa može maksimalno ostvarivati. 

Na što mislite pod socijalno-tržišnim gospodarstvom? 

- Kad kažemo „socijalno-tržišna ekonomija“, „socijalni“ segment, osim dobrih uvjeta rada, usmjeren je na brigu za socijalno ugrožene kategorije stanovništva, jamčenje osnovnih prava - socijalne i zdravstvene zaštite i drugih. HDZ kao narodnjačka i demokršćanska stranka insistira da se, suprotno neoliberalnoj doktrini, građani zaštite i da im se osiguraju određena prava. 

Hrvatima je po mentalitetu ordoliberalizam blizak, barem „kontinentalnim“ Hrvatima. Bliska nam je ideja „reda, rada i discipline“, no koliko je ona primjerena našim problemima? Mi smo 2008. na 2009. doživjeli slom agregatne potražnje izazvan financijskom panikom. Ta se vrsta krize i u literaturi naziva „kejnzijanskom“ i za njezino se rješavanje savjetuje intervencija ekonomskih politika, koja je ordoliberalizmu neprihvatljiva? 

- Klasičan slom agregatne potražnje s klasičnim rješenjima koja uz njega idu prije bi se odnosio na razvijene ekonomije, a „slom agregatne potražnje“ koji se dogodio u Hrvatskoj nije ništa drugo nego okidač koji je ukazao na devijacije i dugoročnu neodrživost postojećeg ekonomskog modela. Ako se u nekoj ekonomiji dogodi slom agregatne potražnje, ideja je tada prema kejnzijancima da se potražnja pokuša pobuditi, najčešće monetarnom reakcijom i državnom potrošnjom. Međutim, kod nas je kriza puno dublja i ukorijenjena je u puno dubljim problemima nego što je slom agregatne potražnje. I u tom kontekstu traženje rješenja u (neo)kejnzijanskim idejama, iz moje perspektive, nije najbolja solucija. 

Zašto? 

- Mi smo do sada propustili učiniti čitav niz strukturnih reformi koje bi trebalo provesti „na terenu“ prije ovakvih ideja. U tom kontekstu slijeđenje okvira ordoliberalizma iz HDZ-ove perspektive je adekvatnija ekonomska platforma nego slijeđenje kejnzijanskog koncepta. Uzmimo na primjer monetarnu intervenciju: moramo biti svjesni strukture domaćeg monetarnog transmisijskog mehanizma, koji ima nekoliko vrlo ozbiljnih devijacija koje priječe učinke ekspanzivne monetarne politike, koje bi eventualno doživjela ona gospodarstva koja imaju prohodne ključne kanale transmisijskog mehanizma. Jedan od njih je kanal kamatne stope, koji u Hrvatskoj uopće ne funkcionira. Pritom, mi funkcioniramo u uvjetima stabilnog deviznog tečaja i u tom kontekstu s pozicije njegove stabilnosti jako je teško projicirati pozitivne ishode snažne monetarne ekspanzije, kakve imamo u drugim sustavima poput SAD-a, i na koje se u zadnje vrijeme referiraju neki domaći stručnjaci. 

Nemamo, nažalost, ni tržišta kapitala da se preko njega ostvari tzv. portfeljni efekt ekspanzivne monetarne politike... Nemamo ga, doduše, jer ga nismo razvili, jer smo bankocentrični po njemačkom uzoru...? 

- Upravo sam zato i rekao da „slom agregatne potražnje“ nije bio ništa drugo nego okidač koji je ukazao na silne probleme u strukturi hrvatske ekonomije. Jake ekonomije doista imaju čitav dijapazon mjera koje mogu koristiti u takvim situacijama. Nama je, s ovako slabom strukturom ekonomije, s ovako velikim udjelom države u strukturi BDP-a, s vrlo plitkim tržištem kapitala i potpuno bankocentričnim financijskim sustavom, s tolikom razinom javnog duga i deficita - manevarski prostor znatno sužen. Zato trebamo učiniti sve da strukturnim reformama i sveobuhvatnim gospodarskim programom izmijenimo način funkcioniranja hrvatske ekonomije. 

Problem je što za reforme treba puno vremena? 

- Da, ali te reforme su pretpostavka funkcioniranja monetarnih učinaka na realni sektor. Ako nemate realnu ekonomiju spremnu za ekspanzivnu monetarnu politiku, onda su njezini učinci vrlo upitni, pa onda i kejnzijanski pristup. U nekim drugim okolnostima valjalo bi razmatrati i takve opcije. Nažalost, mi smo periferija eurozone. I za eurozonu je upitno koliko je i sama spremna za monetarnu ekspanziju s obzirom na heterogenost fiskalnih politika i različitog stupnja razvoja pojedinih zemalja u zajedničkom valutnom području. Vidjeli ste da i Draghijeva ekspanzija, veća od tisuću milijardi eura, u sljedećih 18 mjeseci pretpostavlja nastavak strukturnih reformi u gospodarstvima, odnosno njihovu prilagodbu. 

Ali, Mario Draghi s „kvantitativnim popuštanjem“ ipak nije čekao da se najprije provedu strukturne reforme? 

- Da, ali i velika većina tih gospodarstava, a to potvrđuje i njihov BDP per capita, u znatno su naprednijem stadiju razvoja nego što je hrvatsko gospodarstvo danas. Važno je naglasiti i da naša agregatna potražnja nije financirana u potpunosti domaćom akumulacijom, ona je dijelom bila posljedica priljeva kapitala i dugog zaduživanja u inozemstvu iz kojeg se financirala potrošnja. 

Vratimo se strukturnim reformama, na koje ste reforme mislili? 

- Definitivno je potrebna promjena paradigme: privatni sektor mora biti nositelj ekonomske aktivnosti i moramo učiniti sve da potaknemo razvoj malog i srednjeg poduzetništva koji, uslijed problema u zemlji visoke nelikvidnosti, jedva preživljava. Zatim, Hrvatska mora učiniti sve da privuče strane investicije i sredstva iz EU fondova, 2013. bila je rekordno niska po izravnim stranim investicijama. Dio reformi svakako mora ići u smjeru poboljšanja poslovne klime, a svakako se trebamo usmjeriti i na reforme u javnom sektoru, na racionalizaciju državnog aparata, povećanje efikasnosti, profesionalizaciju na razini menadžmenta javnih poduzeća. 

Zalažete se za socijalno-tržišno gospodarstvo, no često se mogu čuti ocjene da nam je „socijalna država“ već prevelika. Niste li u kontradikciji: iz liberalnog rakursa obično se traži smanjivanje „države blagostanja“? 

- Moramo imati na umu da se socijalna država u Hrvatskoj uslijed ove krize smanjuje. To je vidljivo, na primjer, u povećanju participacije u zdravstvu, slično nakon 2002. imamo povećanu stopu doprinosa za mirovinsko osiguranje. Očito je da su troškovi koji se prevaljuju na pojedinca sve veći. U jednom dijelu europskih ekonomija taj je trend još jači, jer su kao i mi upale u probleme. Ideja je socijalno-tržišne ekonomije da država jamči socijalna prava, a svojim regulatornim okvirom osigurava normalne uvjete, kako za pojedince, tako i za poduzeća i ekonomiju u cjelini. Ja tu ne vidim ništa kontradiktorno. 

Prigovorit će vam što kao suradnike niste angažirali i hrvatske institute poput Ekonomskog instituta Zagreb. Jedan bivši ministar financija je nekidan javno rekao da Hrvatska nema što naučiti od IFO instituta, „koji je običan konjunkturni institut“ ... 

- Svatko ima pravo promišljati na svoj način. Iz moje perspektive upravo je fenomenalna stvar da se angažman hrvatskih stručnjaka na izradi ekonomskog programa oporavka ukomponirao sa znanjem jednog od vodećih svjetskih instituta. Tu nema ničega spornog. Do sada je u različitim fazama izrade programa sudjelovalo više od stotinu hrvatskih stručnjaka, plus suradnici iz inozemstva. Zatvaranje u vlastite granice nema nikakva smisla. Hrvatska je dio Europe i toga oni koji to još nisu trebaju postati svjesni. Suradnju s IFO institutom i svaku sličnu inicijativu treba pozdraviti. Jer, dok s jedne strane imamo HDZ koji svim svojim snagama pokušava kreirati cjelovit gospodarski program, s druge strane imamo Vladu koja pomoću američkih stručnjaka za PR samo šminka svoj imidž kako bi osvojila koji postotak glasova više na izborima.

http://www.hdz.hr/vijest/nacionalne/video-za-sdp-su-saveznistvo-s-nijemc...