Sindikalni referendum rezultirao bi smanjenjem mirovina i novim zaduživanjem na račun naše djece i budućih naraštaja! Pritom sindikati pokušavaju stvoriti paniku, svjesno prešućujući da će do 67. raditi samo oni koji ne budu imali 41 godinu staža! Prešućuju i da je 67 godina uvela još SDP-ova Vlada, ali tada nije bili referenduma! Prešućuju i da nam za mirovinski sustav svake godine nedostaje 18 mlrd. kuna, koje nadomještamo iz proračuna! Prešućuju i da smo uspjeli povećati mirovine & riješiti nepravdu za građane rođene 1962. i mlađe koji bi bez reforme imali oko 700 kuna manju mirovinu! Prešućuju i da smo ojačali 2. stup u koji će mlađe generacije uplaćivati cijeli radni vijek kako bi imali veće mirovine te da će majke za svako rođeno ili posvojeno dijete dobiti dodani staž od 6 mjeseci kada ostvare uvjete za mirovinu, čime će im mirovina biti veća oko 2% za svako dijete! - istaknuo je ministar rada i mirovinskoga sustava te član Središnjeg odbora HDZ-a Marko Pavić u razgovoru za Jutarnji list (tjedni prilog Magazin).

Intervju, koji je vodio novinar Goran Penić, donosimo u cijelosti:

Uspiju li sindikati u prikupljanju potpisa, hoće li to biti poraz za vas i vašu reformu?

Još jedanput mogu umiriti naše građane - neće svi raditi do 67. godine nego samo oni koji neće skupiti 41 godinu staža. Sindikati pokušavaju stvoriti paniku u javnosti, većina građana će ići u mirovinu sa 60 i 65 godina. Treba vrlo jasno reći da je 67 godina uvedeno još u vrijeme SDP-ove Vlade. Nisu tada bili referendumi, imamo već to pet godina u zakonodavstvu. Ono što je ova Vlada napravila samo je malo ubrzala odlazak s 2038. na 2033. Ali, i dalje postoji u zakonodavstvu takozvani institut dugotrajnog osiguranika, koji omogućava ljudima koji rano ulaze na tržište rada, a to su naši građevinari, blagajnice u dućanima i medicinske sestre i svi oni koji sa 18 godina ulaze na tržište rada, da sa 60 godina i 41 godinom staža mogu otići u mirovinu, bez penalizacije. Za naše studente koji će studirati do 24. ili 25. godine isto vrijedi, ako dodamo 41 godinu staža, ići će sa 65 godina, prema tome i dalje će većina ljudi ići sa 60 i 65. Ono što tu treba istaknuti jest da trenutačno za mirovinski sustav izdvajamo 40 milijardi kuna, odnosno 18 milijardi kuna nam fali svake godine i to nadomještamo iz proračuna. Prosječni radni staž hrvatskih radnika, kada maknemo međunarodne ugovore, jest 30 godina i 2 mjeseca. Prosječni staž europskog umirovljenika je 35 godina, prosječni staž nekoga tko radi u Njemačkoj 37 godina. Dakle, pitanje je sada otkud ćemo to platiti. Ovakav prijedlog koji donose sindikati, baš uoči europskih izbora, dovest će u konačnici do toga da će mirovine ili pasti ili ćemo morati dizati kredite na račun naše djece i naših unuka. Prema tome, ova inicijativa je opasna destabilizacija mirovinskog sustava.

Možete li garantirati da će zbog mirovinske reforme mirovine biti veće u budućnosti i ako da, za koliko u prosjeku i na koji način?

Mirovinsku reformu donijeli smo kako bismo sustav učinili održivim, povećali mirovine, riješili generacijsku nepravdu za one rođene 1962. i mlađe koji bi bez mirovinske reforme imali oko 700 kuna manju mirovinu. U isto vrijeme ojačali smo drugi stup za mlađe generacije koje će uplaćivati u drugi stup cijeli svoj radni vijek kako bi imali veće mirovine. Majke će za svako rođeno ili posvojeno dijete dobiti dodani staž od šest mjeseci kada ostvare uvjete za mirovinu, čime će im mirovina biti veća oko dva posto za svako dijete. Odlične rezultate pokazuje zapošljavanje umirovljenika na pola radnog vremena uz zadržavanje mirovine, što je dosad koristilo oko 9000 umirovljenika, a javljaju mi se na tjednoj bazi poslodavci koji su zainteresirani za tu mjeru. Za mirovine nam godišnje treba 40 milijardi kuna, to je pet peljeških mostova, a od toga nam nedostaje 18 milijardi kuna godišnje koje svake godine moramo pronaći u proračunu jer zaduživanje ne dolazi u obzir zato što dug ne želimo ostaviti našoj djeci i unucima. Sve radimo kako bismo mirovinski sustav učinili dugoročno održivim, isplatu mirovina sigurnom i kako bi mirovine bile veće. Naši građani to prepoznaju, vjerujem da neće nasjesti na politikantstvo sindikata. Kroz mirovinsku reformu uveli smo stimuliranje kasnijeg odlaska u mirovinu i duži ostanak u svijetu rada. Za svaki mjesec kasnijeg odlaska u mirovinu mirovina se uvećava za 0,34 posto, odnosno za pet godina dužeg rada 20,4 posto. Podizanje dobne granice je i kriterij koji nam je dao EK, koji je pohvalio našu mirovinsku reformu i našu poreznu reformu koje su utjecale da izađemo iz prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Neravnoteže su prisutne, ali nisu više prekomjerne i sad smo uz bok državama poput Francuske i Njemačke. Većina država članica ima propisanu dob za odlazak u starosnu mirovinu iznad 65 godina, a one koje imaju manje od 67 najavile su da će povećati dob odlaska u mirovinu. Poljska je, recimo, vratila dob odlaska na 65 godina, ali u Poljskoj nemate prijevremeno umirovljenje. One zemlje EU u kojima postoji prijevremena mirovina ona se ostvaruje dvije do tri godine prije starosne mirovine, a ne pet kao što je kod nas. Veliki broj ih uopće nema prijevremenu mirovinu. U zadnje dvije godine povećali smo mirovine za 6,5 posto, a najniže mirovine pored redovitog usklađivanja za tri posto od 1. srpnja povećat ćemo još za 3,13 posto. Svjesni smo da su mirovine male, i sam imam baku koja ima mirovinu 1800 kuna i znam da ovi postoci izgledaju mali, ali kada uzmemo ukupni iznos svih mirovina, to je velik iznos koji moramo osigurati kako bismo poboljšali materijalni status naših umirovljenika.

Kada smo posljednji put radili intervju, rekli ste da ćete u ovoj godini napraviti analizu mirovina po posebnim propisima. Je li počela ta analiza i hoćete li i tu poslušati upute EK da je jednostavno previše takvih umirovljenika i da sustav kojemu i ovako nedostaje 18 milijardi kuna iz doprinosa teško podnosi 5 milijardi kuna za povlaštene mirovine.

Ono što bih prvo htio reći - to nisu povlaštene mirovine nego mirovine po posebnim propisima. Druga stvar, tu se radi o nekih 5,5 milijardi kuna, ali važno je znati da su ti ljudi ostvarili već određene godine staža iz rada, kada su im se uplaćivali doprinosi. Prema našim okvirnim saznanjima, jer će se tek raditi dubinska analiza, akademici imaju 44 godine staža, branitelji od 17 do 18 godina. Dakle, po pravima koje imaju prema općim propisima ušteda bi bila oko 2 milijarde kuna, prema tome ovih 18 milijardi kuna koje imamo deficita iz toga ne bismo mogli namiriti. Više puta sam naglasio, cjelovitom mirovinskom reformom uredili smo opći sustav koji ne obuhvaća mirovine po posebnim propisima Treba isto tako znati i da je mirovinski sustav takav da kada jednom nekome date pravo, to pravo mu ne možete oduzeti.

Vidimo da nezaposlenost dramatično pada, ali broj osiguranika u HZMO-u ne prati to jednakim tempom. Koliko je više osiguranika bilo u 2018. u odnosu na 2017., a koliko je ukupno nezaposlenih manje u tom razdoblju i je li to dokaz da se gotovo 300.000 ljudi iselilo iz Hrvatske u proteklih nekoliko godina, a najviše nakon ulaska u EU?

Podsjetio bih da je ova Vlada u prve dvije godine svog mandata povećala zaposlenost tako da je u trećem kvartalu 2018. zaposlenost dosegnula 66,3 posto, a vjerujemo da ćemo ostvariti Vladin cilj od 68 posto zaposlenosti do kraja mandata i imali smo 100.000 više zaposlenih nego 2014. Značajno smo smanjili i nezaposlenost, ona je na nižoj razini od one u eurozoni i iznosi 7,6 posto. U 2018. prepolovili smo stopu nezaposlenosti mladih gotovo na 22 posto u odnosu na 49,5 posto u 2013. Istaknuo bih da je Vlada u zadnje dvije godine izdvojila 4,5 milijarde kuna za zapošljavanje i dodatnih 2 milijarde ove godine, od čega 1,5 milijardi za mjere aktivne politike zapošljavanja i 500 milijuna kuna iz Europskog socijalnog fonda za specijalizirane programe zapošljavanja, poput programa "Zaželi" kojim zapošljavamo 7000 teže zapošljivih žena u ruralnim krajevima, ili lokalne inicijative za poticanje zapošljavanja gdje na lokalnoj razini potičemo zapošljavanje prije svega mladih. To je najveći iznos za zapošljavanje ikad izdvojen. Prosječnu plaću povećali smo za 710 kuna, a minimalnu plaću za 588 kuna, odnosno 20 posto. Svjesni smo, naravno, da postoji problem iseljavanja, ali to nije tipično samo za Hrvatsku, to prolaze sve zemlje EU. Ulaskom u EU otvorio se slobodan pristup europskom tržištu rada i mogućnost zapošljavanja u državama članicama koji je privukao određeni broj naših sugrađana. Međutim, to nije tipično samo za Hrvatsku, nego se to dogodilo svim zemljama prilikom ulaska u EU, pogledajte primjer Poljske. Kada sam kao mladi znanstvenik boravio u Southamptonu, Poljska je ušla u EU. U roku od samo dvije godine broj Poljaka u Southamptonu povećao se s 0 na 10 posto.

To sigurno nije samo vaš problem, ali tko će nam raditi i puniti mirovinski fond ako nam mladi masovno odlaze?

Vlada je mjere aktivne politike zapošljavanja namijenila prije svega mladim ljudima koje želimo zaposliti u Hrvatskoj. Jedna od najpopularnijih je mjera samozapošljavanje koja potiče poduzetnički duh, a koja samo u prve dvije godine ove Vlade utrostručena te je postala najpopularnija mjera s iznosom potpore višom nego u drugim zemljama. Ove godine smo u odnosu na prošlu godinu samozapošljavanje dodatno ojačali pa možete dobiti potporu do 70.000 kuna, ili do 85.000 ako zaposlite do dvije osobe, a u slučaju udruživanja više korisnika dobijete do 275.000 kuna. U 2018. samozapošljavanje je koristilo više od 6700 osoba koji su kroz ovu mjeru razvijali svoju poduzetničku ideju ili obrt, a mjera je pokazala dobre rezultate jer nakon godine dana 80 posto korisnika nastavi svoje poslovanje, a 50 posto njih već u prvoj godini imaju jednog ili više zaposlenih. Naš je osnovni cilj aktiviranje domaće radne snage kako bi pronašla radno mjesto u Hrvatskoj i tu ostala. Zbog toga smo prošle godine s Hrvatskim zavodom za zapošljavanje pokrenuli kampanju "Zaposli se u Hrvatskoj", koja se i ove godine nastavlja, kako bismo dodatno promovirali mjere aktivne politike zapošljavanja "Od mjere do karijere", koje je u 2018. godini koristilo više od 68.000 osoba i specijalizirane programe zapošljavanja sufinancirane sredstvima Europskog socijalnog fonda, u kojem imamo 14 milijardi kuna. Posebno ističem mjeru potpore za zapošljavanje i pripravništvo namijenjene privatnom sektoru, gdje poslodavcima omogućujemo da zaposle mlade, visokoobrazovane ljudi koji su tek završili obrazovanje i nemaju radnog iskustva, a koje mogu zaposliti na ugovor o radu. Za svakog pripravnika država poslodavcima kroz prvih godinu dana pokriva 50 posto iznosa bruto II plaće bez gornjeg ograničenja visine plaće pa ako poslodavci žele privući mladu, visokoobrazovanu osobu i ponuditi joj plaću od, primjerice, 10.000 kuna neto, država će mu prvu godinu kroz mjeru pripravnik pokriti 50 posto ukupnog troška. Uz to, Vlada intenzivno radi na osiguravanju okvira za rast plaća u Hrvatskoj. Kroz neoporezivi topli obrok i smještaj povećali smo plaće u turizmu jer su poslodavci tu poreznu olakšicu uključili u rast plaća, a u sektoru graditeljstva plaća je porasla za 30 posto. Taj ćemo trend poticati i dalje. Sve su to koraci kako bismo povećali plaće, otvorili nova radna mjesta i zadržali naše ljude u Hrvatskoj.

EK doista jest pohvalio mirovinsku i poreznu reformu i čini se da se jedino to i odradilo u Hrvatskoj. Što je s ostalim resorima, državnom upravom, zdravstvom, mislite li da bi se neki vaši kolege u Vladi trebah trgnuti? Prošla je godina bila proglašena za reformsku, ali malo toga se napravilo.

Vlada Andreja Plenkovića brojnim aktivnostima koje je poduzela na gospodarskom planu ostvarila je uspješne rezultate zbog kojih smo dva puta poboljšali status i na kraju i izišli iz prekomjernih makroekonomskih neravnoteža. Tome uspjehu su pridonijele i mirovinska i porezna reforma, gdje smo s poreznom reformom rasteretili gospodarstvo i omogućili poslodavcima da taj novac ulože u veće plaće kako bi zadržali radnike, a mirovinskom reformom smo stabilizirali mirovinski sustav i javne financije.

Kada planirate reformu Hrvatskog zavoda za zapošljavanje i u kojem smjeru bi ona išla?

Početkom prošle godine počeli smo s novom paradigmom HZZ-a tako što su pojačane aktivnosti prema poslodavcima kroz aktivno promoviranje mjera aktivne politike zapošljavanja namijenjenih privatnom sektoru, tu posebno mislim na potpore za zapošljavanje i pripravništvo. Isto tako već treću godinu zaredom anketiramo sve nezaposlene u Hrvatskoj i nudimo im posao, prekvalifikaciju ili mjeru aktivne politike zapošljavanja. Individualiziran je pristup nezaposlenim osobama kako bismo utvrdili koliko je pojedina nezaposlena osoba udaljena od tržišta rada pa se prema tome prilagođavaju i aktivnosti HZZ-a prema toj osobi. A od ove godine, HZZ će se uz nezaposlene baviti i zaposlenima, odnosno osnaživanjem njihovih vještina jer će upravo osnaživanje vještina zaposlenih i nezaposlenih biti jedan od prioriteta našeg predsjedanja EPSCO Vijećem u formatu ministara rada i socijalnih pitanja 2020. Individualizirani pristup svakom nezaposlenom provodi se već treću godinu zaredom i kako bi se pronašla radna snaga za turističku sezonu pa je HZZ tako i početkom ove godine anketirao sve nezaposlene evidentirane na Zavodu i ponudio im posao u sezoni. Ove godine 20.000 osoba izrazilo je želju za rad u turističkoj sezoni. Sve njih pozvali smo na Dane poslova u turizmu koje organiziramo u suradnji s Ministarstvom turizma i HZZ-om i omogućili im direktan kontakt sa 130 poslodavaca iz sektora turizma i ugostiteljstva koje je u Osijeku, Zagrebu i Splitu posjetilo više od 15.000 nezaposlenih osoba, učenika završnih razreda ugostiteljsko-turističkih škola te ostalih zainteresiranih za rad u sezoni. Dobili smo odlične povratne informacije već treću godinu pa nam je cilj primijeniti isti princip i na ostale sektore jer je primarni cilj ove Vlade zaposliti domaću radnu snagu.

Hrvatskoj sada kronično nedostaje radne snage, planirate li potpisivanje ugovora s još nekim državama za uvoz radne snage i hoće li kvote za ovu turističku sezonu biti dovoljne?

Vladi je glavni cilj aktivirati domaću radnu snagu. U tom smjeru smo zajedno s HZZ-om i ostalim partnerima usmjerili sve svoje napore da kroz mjere aktivne politike zapošljavanja i specijalizirane programe zapošljavanja maksimalno aktiviramo domaću radnu snagu pa i kroz zapošljavanje naših umirovljenika. Samo u slučaju kada na tržištu nema domaće radne snage odobravamo kvote, i to uvijek činimo na zahtjev poslodavaca i u sektorima u kojima je problem nedostatka radne snage takav da može ugroziti poslovanje ili investicije, poput turizma, ugostiteljstva, graditeljstva.

Paralelno, jačamo strukovno obrazovanje te razvijamo dualno obrazovanje za one koji stupaju na tržište rada i radimo na još boljem povezivanju obrazovanja s potrebama gospodarstva.

Kvote smatram krajnjom, vatrogasnom mjerom, kada smo iscrpili sve druge mogućnosti. Ove godine osigurali smo 65.100 dozvola za strance, od toga je 15.000 produženje dozvola izdanih prošlih godina. Smatram daje to dovoljno i nadam se da ih nećemo morati sve iskoristiti.

Što ste mislili kada ste nedavno izjavili da ste bolje živjeli s 4200 kuna u Zagrebu nego s 1000 funti u Londonu?

Često mi se ta izjava izvlači iz konteksta gdje me pogrešno citiraju kao da govorim da se lakše živi u Hrvatskoj s 4200 kuna nego s 1000 funti u Velikoj Britaniji. Radi se o osobnom iskustvu iz 2004. kada sam kao mladi znanstvenik od 1000 funti stipendije izdvajao 500 funti za život s cimerima u studentskom smještaju, 300 funti za prehranu u studentskoj menzi i 100 funti za prijevoz, tako da sam brzo uvidio da nije pitanje visina primanja nego što s tim iznosom mogu dobiti. No, to je moje osobno iskustvo i ne može ga se generalizirati i vaditi iz konteksta. Na isti način mi se izvrće rečenica da sam rekao kako se s 3000 kuna može dostojanstveno živjeti. Ne, nikada to nisam rekao, niti pomislio jer i sam imam baku koja ima mirovinu 1800 kuna i znam koliko je to malo. Ali kada smo povećavali minimalnu plaću za 588 kuna u mandatu ove Vlade, rekao sam da je to doprinos dostojanstvenijem životu onih s najmanjim primanjima, nikako nisam rekao daje to dovoljno za dostojanstven život.

Jeste li istražili slučaj koji je otkrio Jutarnji list kada su djelatnici Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih u fušu radili na projektima EU i koji je zaključak?

Ta praksa je dokinuta i više ne postoji, a dodatno utvrđujemo sve detalje.

Hrvatska će 2020. predsjedati Vijećem EU, kako se vi pripremate i teku li te pripreme presporo? Dojam je da se sa svime kasni?

Osobno ću tijekom hrvatskog predsjedanja Vijećem EU u prvoj polovici 2020. predsjedati Vijećem za zapošljavanje, socijalnu politiku, zdravstvo i pitanja potrošača (EPSCO) u formatu ministara rada i socijalnih pitanja koje dijelim s ministricom Murganić. Pripreme za EPSCO su u visokoj fazi, a osnovne prioritete već sam usuglasio s kolegama iz EK. Države članice dok se pripremaju za predsjedanje blisko surađuju u tročlanim skupinama poznatima pod nazivom TRIO pa smo mi u TRIO skupini s Rumunjskom i Finskom. Na sastancima TRIO-a dogovaraju se dugoročni ciljevi i pripremaju teme predsjedanja. Dosad smo imali niz sastanaka, prvi je bio prošle godine u Dubrovniku, zatim u Sinai u Rumunjskoj i u Helsinkiju te u Bruxellesu. Najvažniji prioriteti hrvatskog predsjedanja Vijećem EPSCO bit će aktivacija nezaposlenih osoba s posebnim naglaskom na mlade i dugotrajno nezaposlene, zatim unaprjeđivanje vještina zaposlenih i nezaposlenih te dobrobit na radnom mjestu. U okviru tih prioriteta poseban fokus bit će stavljen na projekte financirane iz Europskog socijalnog fonda koji su i dosad u Hrvatskoj kroz brojne projekte poput "Zaželi", u iznosu od milijardu kuna pokazali da fond utječe na promjene u društvu i pomaže zapošljavanju najosjetljivijih skupina.

Najavio sam kolegama i dvije konferencije na ministarskoj razini koje tijekom predsjedanja namjeravamo organizirati u Hrvatskoj i to jednu na temu korištenja i ESF-a za poticanje zapošljavanja koja će biti u Dubrovniku i drugu u Splitu o unaprjeđenju vještina zaposlenih i nezaposlenih, s posebnim naglaskom na digitalnu i financijsku pismenost kako bi učinkovitije odgovorili na izazove na tržištu rada.

Bit će to dobra prilika da progovorimo o dobrobitima hrvatskog članstva u EU gdje smo od ulaska zaposlenost povećali za devet postotnih poena, a nezaposlenost smanjili za 10 postotnih poena.